Prolazeći kraj Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu prolaznici mogu posvjedočiti strašnoj borbi u kojoj je sveti Juraj pobijedio zmaja. Tu je borbu ovjekovječio poznati kipar Anton Dominik Ritter von Fernkorn, nama dobro poznati autor jer je osmislio i u svojoj ljevaonici izradio najpoznatiji hrvatski spomenik, onaj banu Josipu Jelačiću.
No priča o Jurju i zmaju započela je u drugom kontekstu. Naime, spomenik je 1853. godine Fernkorn izradio za palaču Montenuovo u Beču. Zadovoljan radom napravio je i odljev tog spomenika kako bi ga mogao izložiti na svjetskoj izložbi u Parizu, a 1867. godine taj odljev je zapelo za oko nadbiskupu Hauliku. Otkupio je cinčanu skulpturu i odlučio je postaviti na samom ulazu u svoje životno ostvarenje, park Maksimir. Tako je spomenik stigao u Zagreb i stare Zagrepčane podsjećao na vitezove i zmajeve.
- Taj spomenik izrađen je od špijatre, legure s puno kositra, a on nije otporan na atmosferilije i postao je porozan. Spomenik je počeo ubrzano propadati i samo dvije godine nakon postavljanja iz Maksimira traže mišljenje Fernkornove ljevaonice o popravcima. Oni savjetuju detaljno uređenje i čišćenje spomenika, no zbog nedostatka novca gradske vlasti brigu o svetom Jurju prepuštaju Nadbiskupiji. Nadbiskupija ga seli kraj Kamenitih vrata, a kardinal Josip Mihalović 1884. godine spomenik daruje Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti koja ga dalje poklanja Gradu Zagrebu – objašnjava upraviteljica Gliptoteke HAZU Vesna Mažuran Subotić dodajući kako su iste godine kip preselili na Strossmayerov trg ispred Akademije vjerujući da će sanirati oštećenja. No improvizirani popravak cinčanog spomenika nije uspio, pa je Grad 1907. godine iz Beča naručio novi brončani odljev. To je današnju sveti Juraj ispred HNK.
- Stari cinčani spomenik bio je pohranjen u spremištu Gliptoteke koje se uslijed oluje urušilo 1986. godine. Tada smo spomenik preselili u dvorište, no on je nastavio propadati. Bio je zamišljen kao ukras nekog unutrašnjeg prostora, a ne za otvoreni prostor. Na žalost, jednostavno nemamo dovoljno veliki interijer u kojem bi on dobro izgledao. Kod nas su na čuvanju još samo neki otpali dijelovi, a ostatak je Grad Zagreb pohranio u svoje skladišne prostore. Ni sveti Juraj koji je danas svoj dom našao pred Kamenitim vratima prvotno nije trebao biti ondje.
- Taj spomenik kupio je Želimir Mažuranić, unuk bana Ivana Mažuranića.
Skulpturu je vidio u Austriji u parku obitelji Liebermann Rossweise. Svidjela mu se i želio ju je pokloniti gradu Zagrebu. Autori su Andreas Kompatscher i Artur Winder, a posebnost skulpture je što je među rijetkima koje prikazuju svetog Jurja nakon bitke sa zmajem. Obično se prikazuje sama bitka, a ovdje je sve već gotovo – kazala je upraviteljica Gliptoteke. Zbog političkih smicalica i podmetanja Mažuranić nije spomenik darovao gradu, ali ga je postavio u dvorištu obiteljske vile u Jurjevskoj 5. Darovnim ugovorom nakon njegove smrti spomenik je ipak pripao Gradu. - A onda su se poklopile čudnovate okolnosti.
Prapraunuk Ivana Mažuranića, Viktor Ružić, bio je članom bratovštine Braća hrvatskog zmaja čiji je zaštitnik upravo sveti Juraj. Na njegovu inicijativu uz potporu bratovštine spomenik je 1994. godine konačno našao svoj dom ispod Kamenitih vrata, malo dalje od sjedišta bratovštine – zaključila je Vesna Mažuran Subotić.