Moj tata Vilko bio je pilot. Njegova dva brata Jure i Emil bili su piloti. I ja sam pilot. Mislim da nam je obiteljski to u krvi , ali, nažalost, pogodile su nas avionske nesreće, govori aviomehaničar Vilibald Tomašić.
Slovenac hrvatskih korijena iz Ptuja danas je član tima Petera Besenyia, poznatog mađarskog Red Bull Air Race pilota. Brine o “duši” motora njegova aviona, koji ima 300 KS-a. Avion je to, jedini u svijetu, proizveden samo za najstarijeg među pilotima trkačima. Kroz suze se prisjeća kako su mu istog dana poginuli otac i njegov brat .
- Imao sam tri godine tog 10. listopada 1967. godine . Tata je poginuo u privatnom avionu na putu za Beograd, a Jure dva sata poslije na vojnoj vježbi - kaže Vilibald, koji unatoč teškoj obiteljskoj tragediji nikad nije posustajao i uvijek je sanjao da leti.
"Radim ono što volim i još me plaćaju za to"
- Majka mi nije dopustila da upišem Vojnu akademiju pa sam završio za aviomehaničara. No nakon majčine smrti sam se prekvalificirao - suznih očiju govori Tomašić, koji je poslije postao instruktor jedriličarstva, a zatim i motornog letenja.
- Uvijek sam tražio nešto više. Imao sam svoje avione pa sam tri godine radio u Vrsaru kao pilot i vozio djecu s Unija u školu. Bio sam i u policiji te na kraju, preko poznanika završio u Peterovu timu.
- Avioni stižu iz Abu Dhabija rastavljeni . Krila posebno, rep posebno, motor posebno. Potom se sklapaju, piloti ih isprobavaju i tada se reguliraju po njihovim željama. Uživam. Radim ono što volim i još me plaćaju za to - kaže nam Vilibald.