U utorak, 28. ožujka u Kulturno informativnom centru u sklopu međunarodnog festivala dokumentarnog filma Zagrebdoxa bilo je održano predavanje “Rubovi rata” Alise Kovalenko, ukrajinske redateljice dokumentarnih filmova i članice Europske filmske akademije.
Alisa se nakon ruske invazije 2022. godine pridružila ukrajinskoj dobrovoljnoj vojsci kako bi mogla braniti svoju zemlju od strane ruske agresije. Redateljica je na fronti provela četiri mjeseca, gdje je osim oružja imala i kameru. O osobnoj i umjetničkoj perspektivi, emocijama, ratnim tragedijama i mnogim drugim bitnim temama Alisa se raspravljala kroz primjere rada na filmovima Alisa in Warland (2015), We Will Not Fade Away (2023) i ovog koji se trenutno snima na prvoj crti bojišnice, Frontline.
Prema riječima redateljice, njezin film Alisa in Warland započeo je revolucijom dostojanstva na Majdanu u Kijevu.
- Ovo je bio dio naše povijesti. Snimali smo film, ali smo istovremeno sudjelovali u revoluciji. Nosili smo ulje za molotovljeve koktele na barikade i snimali. Ujedno smo bili i dokumentaristi i sudionici tih događanja - govori.
Nakon revolucije na Majdanu, redateljica je otišla na istok Ukrajine, čiji su dio okupirali Rusi, unatoč tome što nije imala novinarsku akreditaciju. Ignorirala je opasnost, jer je osjećala veliku važnost snimanja tih događaja.
– Strani novinari su me savjetovali: “Reci da si novinarka iz Russia Today, ali da si novinarsku propusnicu zaboravila u hotelu”. I ja sam to učinila, ali bilo je jasno da će dva-tri puta uspjeti, ali onda bi oni sumnjali da tu nešto nije u redu - prepričava redateljica.
Tako se i dogodilo, Alisa Kovalenko se našla u ruskom zarobljeništvu, užas koji je prati i do danas.
- Ruke su mi se tresle kad sam snimala u dijelu koji su okupirali Rusi. Ovo je jako snažno iskustvo u mom životu. U tom trenutku nismo znali što očekivati i na što se pripremiti. Samo sam otišla tamo i dokumentirala - govori.
Osim toga, prisutni su imali priliku pogledati segmente njezinih filmova koji svojom emotivnošću i dramatičnošću nisu mogli ne dirnuti gledatelja u dušu.
Alisa je bila jedina žena koja je imala hrabrosti doći u zgradu aerodroma u Donjecku, nedugo nakon čega je Ukrajina izgubila ovaj aerodrom.
- Gubiš osjećaj za stvarnost, jer ne shvaćaš kolika je opasnost - objašnjava ona.
Drugi film redateljice "We Will Not Fade Away" prikazuje život djece iz Donbasa onakvim kakav jest. U početku je film bio zamišljen kao dječja ekspedicija na Himalaju, ali čim je ekipa počela snimati shvatili su da je bolja ideja snimati o životu tinejdžera na prvoj crti bojišnice, kako oni vide rat i svoju stvarnost.
Alisa Kovalenko je htjela unijeti nadu i svjetlo u živote tinejdžera s kojima je provela tri godine. Ovo je film o snazi snova, o tome kako djeca mogu osvijetliti i najmračnije trenutke života, kada svjetlo gori samo u njima.
Redateljica je rođena u Zaporižju, roditelji su joj bili metalurzi, kao i roditelji njezinih roditelja, pa je razumjela realnost u kojoj ta djeca žive.
- Roditelji su mi bili siromašni, nisam imala prilike putovati, pa dobro znam kako izgleda njihova stvarnost. Zapravo sam dobila priliku za putovanje tek kad sam počela snimati filmove - priznaje.
Ovo je trebao biti lagan film, ali je Rusija imala druge planove i počela je invaziju na cijeli teritorij Ukrajine 24. veljače 2022. godine. Alisa je tog trenutka shvatila da više ne može snimati i da ovaj film više nije relevantan. Obrana domovine postala je važnija pa je uzela oružje u ruke i prijavila se kao dobrovoljac.
– U takvim uvjetima čovjek ne razmišlja dugoročno, samo kratkoročno – što ja sad tu mogu. Napustila sam svoj projekt, stavila ga na pauzu i otišla boriti se četiri mjeseca. Nisam se bojala bombi, ali nisam bila spremna na smrt svojih saboraca - priznaje.
Nakon toga je ona osjetila potrebu da se bori u kulturnoj poziciji, što je također iznimno važno.
- Sva mjesta koja su bila prikazana u filmu sada su potpuno uništena od strane Rusa, pa sam osjećala odgovornost završiti ovaj film - govori.