Sjećate se kad je premijerka Jadranka Kosor izjavila kako bi, "zbog svega što je postigao", najradije pozvala Ivicu Todorića u svoju Vladu?

Bio je to jedan od najbizarnijih trenutaka u inače bizarnoj povijesti moderne hrvatske.

Premijerka na razvalinama korumpiranog HDZ-a pozvala je u Vladu najmoćnijeg tajkuna, s dvorcem, helikopterom, privatnim otokom, ograđenom plažom, lovištima i trećinom Hrvatske. Tajkuna koji je držao politiku u džepu, a Hrvatsku imao na dlanu.

Pa da mu Kosor bude šefica.

Todorić je godinama imao u svom portfelju HDZ, ali i SDP, imao je predsjednike, premijere i ministre, ali i gradonačelnike - naročito Milana Bandića - imao je guvernere centralne banke, imao je institucije, poreznike, medije... Zašto bi, pobogu, ulazio u politiku?

Kad je upravljao politikom.

Ivica Bez Zemlje

Ali sad, eto, detronizirani Todorić, Ivica Bez Zemlje, ohrabren odbacivanjem optužnica protiv njega, prkosno najavljuje svoj ulazak u politiku. 

"Sam sam u stanju srušiti HDZ", kaže posrnuli tajkun koji se uzdigao na rukama HDZ-a.

On bi sada ušao u politiku nakon što je držao politiku, postavljao političare, upravljao politikom, pomagao se politikom, pouzdao se u politiku, a onda i pao pod pritiskom politike. 

I ne samo to, Ivica Todorić otkrio je korupciju. Ali samo u zadnjih šest godina. "Izvući ću Hrvatsku iz ralja korupcije i kriminala koji gledamo već punih šest godina", poručio je ovih dana.

Slijep na korupciju

Nažalost, onu korupciju iz prethodnih tridesetak godina Todorić naprosto nije vidio. Nije primjećivao. Nije uočavao. Naročito ne kao problem. Možda kao prednost. Kao benefit. Kao pomoćno sredstvo u svom poslovnom usponu, kao poticaj u gospodarskom rastu, kao instrument kontrole, kao jamstvo uspjeha.

Korupcija nije bila problem u eri Ive Sanadera kad je Todorić dobivao propale firme i državne poticaje, stvarao monopole, prisvajao rezidencije u podsljemenskoj zoni. 

Ali eto, korupcija je postala problem kad je Todorić postao njezinom žrtvom. 

Pravednik među tajkunima

I zato sada Ivica Todorić, pravednik među tajkunima, Gazda cijele Hrvatske, njezine politike, premijera, ministara, gradonačelnika, najavljuje izlazak na izbore. Uz poruku u intervjuu za 24 sata:"Iako živim u dvorcu, znam kako je ljudima".

Mogao bi to biti predizborni slogan.

Za razliku od perioda uspjeha i blagostanja kad je živio u dvorcu koji je bio lažno registriran kao hotel i s kojeg je nadmeno gledao na te iste ljude koje je, umjesto novcem, plaćao Konzumovim bonovima.

Sada se predstavlja kao spasitelj tih ljudi i uzda u te ljude da ga poguraju u politiku.

Spasitelj

Što Todorić očekuje od ove izborne avanture?

Želi postati premijer? Možda ministar? Možda saborski zastupnik? Želi li preko politike vratiti svoje poslovno carstvo? Želi li spasiti Hrvatsku, njezine ljude ili samoga sebe?

Kakav bi to preokret bio: za razliku od te famozne 2010. godine kad je bilo nepojmljivo, pa i urnebesno smiješno, da Gazda uđe u Kosoričinu vladu i tamo premeće papire u ministarstvu, sada bi Todorić ušao u politiku kao netko tko želi vratiti status Gazde.

I HDZ bi mu pritom mogao biti zahvalan.

Zbunio glasače

Jer, ako je Todorić glavni protivnik HDZ-a, a možda i Damir Vanđelić ili netko sličan, umjesto da to bude kompaktni oporbeni blok koji može srušiti HDZ, tada se Andrej Plenković ne mora previše brinuti za svoj opstanak.

Oporbeni glasovi će se raspršiti, oporba razbiti, a glasači zbuniti. A iz togha možda izroditi pokoji žetončić.

Osim, naravno, onih famoznih 93 posto ljudi na Todorićevu Facebooku koji su njega odabrali za premijera ispred Andreja Plenkovića. Gazda je uvijek volio one koji mu povlađuju.

A opet, tko zna, možda ga sutra HDZ pozove u svoju vladu.