Ovo u svojih 90 godina života nisam doživio. Prošli smo rat, ja i dva, granatirali su nas gađali svime i svačim, ali nikada nismo ovako nastradali. Bojao sam se, kako i ne bih kada je sve tutnjalo, lomila su se stakla padao je crijep, počela je curiti voda. Nakratko sam izašao da vidim kako nas je zlo pogodilo, jedan komad leda me pogodio u glavu dobro je da me nije ubio. Pobjegao sam u kuću i čekao sam pa što bude, rekao je Ivan Družinac dok je zajedno sa svojim sinom Ivicom (63) i susjedom Katom Albert (73) pregledao nastalu štetu.
POGLEDAJTE VIDEO: Jako nevrijeme poharalo Požeštinu
- Nema čitavog prozora, niti crijepa na krovu. Kuća je puna vode, nemam gdje leći spavati, večeras ću se morati smjestiti kod oca u njegovu sobu – rekao je Ivica Družinac.
Vrt blizu kuće više ne postoji.
Stari zatvorski zid Požeškog zatvora u dužini od 40 metara nije izdržao, oluja ga je srušila. Krug zatvora je otvoren, na zatvorskoj zgradi polupani su crjepovi, na spavaonicama su razbijena stakla. Srušeni zid osiguravaju dvojica zatvorskih čuvara.
U nevremenu koje je trajalo nekoliko desetaka minuta poharana je Požega i okolica. Na požeškoj obilaznici, točnije na nadvožnjaku preko pruge cestari su lopatama čistili led, koji je izgledao poput snijega, bijela su bila polja.
- Eto neka sada netko kaže da na plus 30 stupnjeva nije moguće čistiti snijeg – dometnuli su cestari.
Mjesto Vidovci još se nije oporavilo od nedavne poplave, do jučer su mještani čistili mulj i nanose koje donijela voda, a u petak su morali uklanjati led i sve ono što je on uništio. Nema kuće kojoj nisu oštećene rolete ili stakla, dvorišta su puna razbijenoga crijepa.
- Nešto nas neće, opasno smo nešto zgriješili kada nas malo malo nešto pogađa. Ne znam da li će nam netko pomoći, jer ovo je viša sila, samo da ne bude gorega – rekao je Jura Janković iz Vidovaca, dok je u ruci držao neobičan led koji se sporo topio.
Nisu to bile kugle kao što je uobičajeno već diskovi na kojima su bile vidljive pruge kao da je puževa kućica.
- Ja ovako nešto nisam vidio, to je letjelo i sve uništavalo pred sobom. U samo desetak minuta uništilo nam je kompletnu proizvodnju na oko 11 jutara ratarskih i isto toliko povrtnih kultura. Neko povrće trebalo je biti u berbi za dva do tri tjedna poput karfiola, za tri tjedna smo trebalo požnjeti pšenicu. Jednostavno nemamo što ubrati – rekao je Marko Iličić dok je s ostalim članovima obitelji obilazio uništene plastenike u kojim je bilo povrće.
Ništa bolje nije bilo ni na otvorenim poljima.
- Ne smijemo niti otići i pogledati ostale njive, jer znamo da nas ništa dobro neće dočekati – rekao je Marko.
Njegov otac Željko s tugom gleda u uništena polja.
- Ne mogu vam opisati kako se osjećam. Uložili smo sve što smo imali, primijenili smo punu agrotehniku, neko povrće poput paprike i patlidžan smo tek posadili, ne poznaje se, nema je više u polju. Poriluk je obećavao kao i crveni kupus. Jednostavno ove godine nećemo imati što ubrati. Ni sam ne znam kako ćemo preživjeti. Imam jednog sina studenta, jednog srednjoškolca, jedan sin radi sa mnom i suprugom na OPG-u, petoro nas ovisi od ove proizvodnje. Jednostavno razmišljam sve zatvoriti i reći djeci idemo u Njemačku ili Irsku, jer ovdje više kruha nema. Znam da će popisati štetu, proglasiti elementarnu nepogodu, ali ono što ćemo dobiti najvjerojatnije neće biti dovoljni ni za osnovne troškove - rekao je Željko, dodajući kako će se oštećene kuće i nekako popraviti, ali kako popraviti štetu u poljima od kojih su se trebali prehraniti.
U samom gradu Požegi, kao da je ratno stanje, na cesti su hrpe razbijenoga crijepa i stakla, fasade su izbušene kao da je u njih pucano krupnom sačmom. Na ulicama je svaki drugi automobil s razbijenim staklima i brojnim vidljivim tragovima leda koji se obrušio na sam grad i okolicu.
Jednom čitatelju tuča je uništila grilje na prozorima, krov i automobil.
- To je bilo strašno. Ti zvukovi, vidite mi grilje pa kao da su ju izrešetali metci - započeo je.
Kaže da su bili upozoravani da će nevrijeme pogoditi Požegu u petak, ali da se nitko ovome nije nadao.
- Kada sam provjerio kakvo je stanje s mojom kućom, sjeo sam u auto i krenuo se voziti po gradu da vidim je li nekome potrebna pomoć. To je bilo strašno, autima razbijena stakla, prozori na kućama, krovovi, ograde, vrtovi.. Ma mislim da niti jedno kućanstvo nije prošlo bez oštećenja - kaže i dodaje da je i prije znalo biti tuča, ali ne ovakvih.