Za grad od niti 150.000 stanovnika Rijeka ima jednu stanovnicu koja je 'endemska' pojava. Judith Jennert je 29-godišnja Njemica koja je u Hrvatsku došla živjeti iz Münchena.
Zamijeniti München Rijekom tj. Njemačku Hrvatskom zvuči nevjerojatno. Ogromna većina migracije odvija se u suprotnom smjeru.
Zašto je Judith, ajmo to tako reći, 'Bayernov dres zamijenila Rijekinim'?
- Profesorica sam, nastavnica njemačkog. Surađivala sam sa riječkim Sveučilištem. Kad sam došla nisam imala nikakve planove, ni ostati, ni otići. Ali jednostavno mislim da je Rijeka grad po mjeri čovjeka, a sigurno je ispala grad baš po mojoj mjeri. Ni prevelik, ni premalen. Komforan, a opet sam brzo s jednog kraja na drugi. Uvukla mi se pod kožu, ovdje se osjećam sjajno i ostala sam - priča nam profesorica Jennert.
- Na moru sam, udomaćila sam se, sve bolje govorim hrvatski (uz materinji njemački, portugalski i engleski, op.a.). A ni to nije bio neki problem u prilagodbi jer velika većina Riječana govori engleski. Kada je završila suradnja sa riječkim Sveučilištem jednostavno sam osjetila želju da ostanem u ovom gradu. Uspjela sam naći posao u 'Danteu', ustanovi za obrazovanje odraslih i sada sam Riječanka - smije se Njemica.
Nostalgija 'puca' koliko često?
- Ne volim velike gradove no ponekad mi nedostaje sve ono što veliki grad kao München ima za ponuditi. Daleko je više koncerata, teatara, bistroa... S druge strane, nije Bavarska tako daleko. Šest-sedam sati vožnje i u Münchenu sam. Priroda je drukčija i ponekad mi nedostaju bavarske planine, ali tu je Gorski kotar, također predivan planinski kraj.
Svjesno ste pristali imati manje novca u džepu...
- U Njemačkoj bih imala veću plaću, ali bi i troškovi bili veći. Nije bitno imati više nego imati dovoljno, a meni je ovo što zaradim u Rijeci dovoljno. Po godinu dana živjela sam i u Brazilu i u Portugalu, ne treba generalizirati i reći da je negdje bolje ili lošije. Sve ovisi o pojedincu, o doživljaju, o osjećaju. Jedino što ja znam je da mi Rijeka odgovara i da ostajem u Hrvatskoj. Ne znam da li zauvijek, ali evo, prošle su dvije i pol godine i tu sam, tako da... Ostanak u Rijeci, ostanak u Hrvatskoj sada je nešto što jest moja dugoročna odluka - rekla nam je Judith Jennert.
Dolazak u Rijeku bio je vaš prvi susret s Hrvatskom?
- Ne. Bio je to prvi susret s Rijekom, ali sa Hrvatskom ne. Moji su roditelji, kao mnogi Bavarci tj. Nijemci, ljetovali u Hrvatskoj. Dolazili smo često no nikada mi se nije ni u naznakama pojavljivala ideja 'Ovdje ću doći živjeti' ili 'Ovdje bih mogla živjeti'. Dok nisam došla u Rijeku. Možda sam prije bila premlada da bih o tome uopće razmišljala, ne znam. Znam da smo Rijeka i ja odmah nekako 'legli', pristajemo si. Velika stvar je bila to što je engleski premostio bilo kakvu jezičnu barijeru. Portugalski nije baš raširen u ovim krajevima Europe, a ja evo sada radim na tome da što više ljudi nauče i njemački. Hrvatski učim i sve mi bolje ide (istina, voli da joj se hrvatski priča sporije, ali govori ga razgovijetno i bez problema složi otisak misli, nap.). Radim u ustanovi koji obrazuje odrasle osobe i učenici mi vele da im je njemački težak za naučiti no svi su iznimno disciplinirani, željni znanja i vrijedni. Imam jako dobre učenike u Rijeci.
Judith voli pričati o svom poslu. Radi s ljudima, u stalnoj je komunikaciji. Najbolji način za upoznati mentalitet, kulturu, temperament...
- Učenici su mi zaista iz svih dobnih kategorija. Mladi, od 18 godina, ali i oni iskusniji, 60-godišnjaci. Motivi su im isto tako razni. Profesionalno usavršavanje, poboljšanje komunikacije zbog njemačkih turista, učenje njemačkog kao priprema za odlazak u Njemačku... Svatko ima svoju priču. Da, znam za činjenicu da ljudi iz Hrvatske idu raditi i živjeti u Njemačku, ali ja ne volim generalizirati. Baš kao kod mojih učenika. Svatko ima svoj razlog zašto je došao naučiti njemački pa i svatko ima neku svoju priču, svoj razlog zašto promijeni boravište. Evo, ja sam iz Njemačke došla tu, a razlog je najjednostavniji mogući: paše mi Rijeka.