USKOK je,  nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv 17 hrvatskih državljana A. Š. (1981.), E. I. (1975.), I. B. (1978.), E. A. (1980.), R. J. (1987.), D. P. (1985.), Z. M. (1971.), D. M. (1983.), M. K. (1984.), A. K. (1975.), S. B. (1971.), N. Đ. (1990.), I. M. (1982.), A. H.(1988.), Z. O. (1971.), I. Ć. (1979.), K. K. (1983.) i dvojice državljana Republike Slovenije M. R. (1977.), N. B. (1983.) zbog počinjenja kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenog djela i lihvarskih ugovora. 

Optužnicom se okrivljenicima stavlja na teret da su se, od početka 2007. do 17. svibnja 2012. godine, na području Republike Hrvatske, povezali u zajedničko djelovanje u cilju sklapanja što većeg broja lihvarskih ugovora i pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja hrvatskih građana. Okrivljenici su zainteresiranim osobama, iskorištavajući njihove teške životne i materijalne prilike, davali zajmove na način da su u ugovorima navodili iznose znatno veće od stvarno danog zajma te su im obračunavali kamate na iznose navedene u ugovorima a ne na stvarno isplaćene iznose. Nadalje, ugovarali su novčane kazne za odstupanje od dogovorene dinamike plaćanja, uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, čekova i zalaganjem ili prijenosom vlasništva nad nekretninama ili vozilima zajmoprimaca čija je vrijednost bila znatno veća od stvarno danih zajmova. U cilju prikrivanja navedenog, okrivljenici su osnovali više od 100 trgovačkih društava koja su diljem Hrvatske otvarala poslovnice odnosno kreditne urede. U okviru realizacije plana grupe, prvookrivljenik i drugookrivljenica određivali su uvjete davanja zajmova, a trećeookrivljenik je pronalazio lokacije za kreditne urede, opremao ih, dostavljao im novac, preuzimao novac i dokumentaciju te, sukladno planu i dogovoru, transferirao novac dobiven od kreditnih ureda. Četvrtookrivljenica je organizirala i nadzirala rad osoba u kreditnim uredima, kao i drugih osoba koje su neposredno obavljale pojedine radnje u cilju sklapanja ugovora i naplate zajmova, organizirala njihovu edukaciju te je, kao i drugi okrivljenici, odobravala sklapanje pojedinih ugovora o davanju zajma. Osim navedenog, okrivljenici su u cilju stvaranja što većeg duga, od zajmoprimaca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na veće iznose, bez stvarne isplate uvećanog dijela ugovorenih iznosa, uz osiguranje povrata dodatnom imovinom, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nesrazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja, bez obzira na do tada vraćeni dio duga. Cjelokupnu evidenciju svih tijekova novca vodila je sedamnaestookrivljenica, a osamnaestookrivljenik je bio zadužen za osnivanje trgovačkih društava te je kao opunomoćenik raspolagao sredstvima na računima društava koja su u ugovorima navedena kao zajmodavci, a potom je taj posao obavljao i sedmookrivljenik. Na opisani način lihvarske zajmove je dobilo najmanje 660 zajmoprimaca, a okrivljenici su pribavili protupravnu imovinsku korist od najmanje 91.000.000,00 kuna.