Od 28. ponovno sam slobodan, glasila je poruka prijateljima koju je poslao Željko Sabo (61), bivši vukovarski gradonačelnik koji je sedam mjeseci proveo u zatvoru jer je pokušao “kupiti” gradsku vijećnicu. 

Zbog narušenog zdravlja Sabo je dobio skraćenje zatvorske kazne za mjesec dana pa je Novu godinu dočekao s obitelji. 

- Zatvor me je promijenio. Prvih mjesec, dva bilo mi je iznimno teško. Uđeš u zatvor i tu nestanu svi životni standardi. Nakon prvog šoka da sve moraš dijeliti sa šest osoba u ćeliji u Remetincu, gdje vladaju očajni uvjeti života, navikneš se na to da se možeš tuširati samo dva puta tjedno, čak i kad je temperatura vani 40. 

Samo razmišljaš kako se sa svime nosi tvoja obitelj. U telefonskim razgovorima lažem ja njih da sam dobro, a lažu i oni mene - kaže Sabo koji je u zatvoru izgubio 15 kilograma. Iako je kaznu služio i s “teškim” kriminalcima, svugdje gdje je išao vodili su ga u lisicama jer tako nalažu pravila. Tvrdi da su mu drugi zatvorenici vikali: “Sabo, legendo, izdrži, ne daj se!”. 

- To mi je puno značilo. Bio sam jedini politički zatvorenik tamo u tom trenutku. Sa svima sam se slagao. Nakon deset dana boravka u Remetincu dobio sam cimera. Veljka Marića, pristiglog iz srbijanske kaznionice u Sremskoj Mitrovici, odakle je pušten da kaznu služi u Hrvatskoj tek nakon brojnih političkih pritisaka na Srbiju. 

Bio je teško narušenog zdravlja i kroz razgovor smo se međusobno jako povezali. Obojica smo iskusili srbijanske zatvore. Molili smo se zajedno - kaže Sabo koji izlazak iz zatvora uspoređuje s ustajanjem iz kreveta u kojemu si nepomično ležao 7 mjeseci, a sad ponovno počinješ učiti hodati. U Lipovici je otkrio da zatvorenici koji rade zapravo rade teško i mukotrpno za plaću od samo 200-300 kuna mjesečno. Ne moraju, ali rade da im vrijeme brže prođe. 

Nakon zatvorskog iskustva kaže da je idealan potencijal da pomogne nekome u izradi reformi zatvorskog sustava. U zatvoru je povremeno besplatno radio kao knjižničar na zamjeni. Uglavnom je “na poslu” čitao knjige, uz Bibliju koju je donio sa sobom. Obnovio je i umješnost sviranje gitare. 

- Svirao sam kao momak. Gitaru 20 godina nisam uzeo u ruke pa sam to odabrao kao slobodnu aktivnost. Brzo sam se skompao s drugim sviračima i oformili smo bend. Prvo smo sve zvali Uvjetni otpust, a onda Zlatne strune. Imali smo i nekoliko svirki u zatvoru povodom dvije priredbe i jedne izložbe, a nastupili smo i za Božić. Obećao sam dečkima da ću im dovesti nekoliko poznatih pjevača na koncert, ako mi to dopusti zatvorska uprava - kaže Sabo. 

Politiku je stavio po strani, a slobodno vrijeme koristi za druženje s obitelji i prijateljima te putovanja Hrvatskom.

- Ne planiram ništa. Hoću li se kandidirati za neke nove izbore odlučit ću kad dođe vrijeme - kaže Sabo kojega veseli jutarnja kavica, šetnja Dunavom i pecanje s ocem.