Kad se jako razbjesnimo kažemo u afektu: 'Ubit ću ga/je', ali ne mislimo uistinu tako. Ali što to razlikuje uzornog građanina i onoga tko će prijeći tu jezivu granicu kad mu 'padne mrak na oči'? Odgovor daje profesorica i doktorica na odsjeku za psihologiju Nada Janković iz Srbije.
Ona tvrdi da se može predvidjeti koji su to ljudi koji su opasni po sebe i druge, ali i da ih je moguće na vrijeme uočiti prije zločina poslije kojeg ostaju samo žrtve, sahrane i zauvijek razorene lokalne zajednice, prenosi blic.rs.
Razlika se krije u jednoj ključnoj osobini
Ono što razlikuje ubojicu od uzornog građana je nesposobnost zaustavljanja agresije u konfliktnoj situaciji, tvrdi dr. Janković.
- Postoje psihološke metode kojima se precizno utvrđuje da li je i koliko testirana osoba opasna po sebe ili druge. Problem je što se kod nas ta ispitivanja rade po nalogu suda tek kada se zločin dogodi, kada je kasno spriječiti tragediju - dodaje doktorica.
- Sposobnost zaustavljanja pogrešnog odgovora je razlika između onih koji počine zločin i onih koji ga ne počine. Mirni ljudi pod utjecajem snažnih emocija u stanju su napraviti najdramatičnija djela - kaže profesorica Janković.
Obitelj i okolina mogu primjetiti ključne osobine
Istovremeno, ključni faktori na koje obitelj i okolina moraju obratiti pažnju su odsutnost sljedećih osobina i osjećaja:
- sram, empatija, krivnja, tolerancija na frustracije, impulzivnost...
Društvo zatvara oči pred problemima
- Osim gubitka posla, traumatična situacija za muškarce je kada ih supruga ostavi i tada dolazi do eksplozije nezadovoljstva. Žene se, pak, na zločin najčešće odlučuju poslije dugogodišnjeg trpljenja nasilja, kada iscrpe sve mehanizme da to nasilje toleriraju - kaže dr. Janković.
- Kao društvo smo postali tolerantni na različite forme nasilja. U mnogim obiteljima se tolerira šamar, a ne priča se o tome da je i šamar problem i da je to najava moguće tragedije - dodaje dr. Janković.