Većina naših dobitnika skromni su i samozatajni ljudi koji svoja srca daju iz čistog altruizma. Nagrada Ponos Hrvatske za njih je neopisivo veliko priznanje koje nikad nisu tražili i očekivali, ali je ono potvrda veličine njihovih djela.

- Humanost je super osjećaj i svakom bih ga poželio. To sve ide iz kućnog odgoja. Moji roditelji su bili humanitarci, pa takvo što i nije bilo teško naslijediti. Najveća podrška su mi prijatelji jer bez njih nikad ne bih mogao pokretati humanitarne akcije - rekao je jučer na svečanoj dodjeli Stjepan Mirković (22) iz Nove Gradiške, koji je za siromašnu i gladnu obitelj skupio hranu i novac za režije.

Njegovo mišljenje dijeli i Ana Markovinović Žižanović (55), frizerka iz Zagreba, čiji su roditelji bili frizeri, ali i humanitarci. Ana je nastavila njihov posao i tradiciju pa s kolegicama Biljanom Svalinom (31) i Marijom Tašić (21) obilazi domove za nezbrinutu djecu i besplatno šiša mališane.

- Nagrada mi je potvrda za dobar humanitarni rad. Svaki dan će mi davati novu snagu da i dalje činim dobra djela. Drago mi je što sam nastavila tradiciju svojih roditelja - izjavila je sinoć Ana Markovinović Žižanović.

Ivanka Čelik (41) iz Koprivnice, koja je sa suprugom Ivicom udomila troje djece preminulih kumova, zbog svega je ostavila posao i drastično promijenila svoj život. Ipak, kaže, opet bi napravila isto.

- Sve mi se preokrenulo. Zahtjevno je i naporno, ali učinili smo pravo djelo i dobro odabrali. Nagrada nas je zatekla i iznenadila, ali lijepo je kad netko prepozna nečije dobro djelo - rekla je Ivanka Čelik.

Iznimno hrabri Zdenko Milošević (62) iz Splita suprotstavio se naoružanom razbojniku te spasio banku i ljude.

Ponosan je na nagradu i kaže da su u doba zla dobrota, ljubav i poštenje ipak iznad tog zla. Svi koji ga poznaju poduprli su ga i ponosni su na njegovu nagradu.