Policajac Ivan Grbavac (24), poginuo je točno prije osam godina u Sesvetama u krvavoj pljački Raiffeisen banke. Ranjeno je i četvero njegovih kolega, no ubojicu su na kraju uspjeli svladati.
U spomen na njegov častan život i preranu smrt danas je, kao i prethodnih godina, ispred banke položen je vijenac te su zapaljene svijeće. Okupljeno mnoštvo se pomolio za Ivana, a nakon toga su Ivanova obitelj, kolege, prijatelji i izaslanstvo Ministarstva unutarnjih poslova krenuli na Markovo polje odati počast na mjestu gdje Ivan počiva.
Ispred Ministarstva u petak su počast odali glavni ravnatelj policije Marko Srdarević, voditelj Policijske škole „Josip Jović“ Marjan Žuljević i ovlašten za obavljanje poslova načelnika Policijske uprave zagrebačke Željko Prša. Uz obitelj i prijatelje, počast su poginulom kolegi odali i načelnik Policijske postaje Sesvete Evelin Mustapić sa suradnicima.
U 16 sati, istočno od križanja Zagrebačke ceste – Bistričke i Ninske ulice, gradonačelnik Milan Bandić je u Sesvetama otkrio ploču s nazivom ulice Ivana Grbavca.
U čast kolegi u sesvetskoj dvorani sportskog centra Sava održan je i sportski dio komemoracije, memorijalni turnir „Ivan Grbavac“ na kojem su sudjelovale policijske malonogometne ekipe.
Tog 5. svibnja 2009. bio je utorak. Ukupno šest policajaca hrabro je krenulo zaustaviti pljačku banke. Nakon oporavka detaljno su opisali taj dan koji im se zauvijek urezao u život i sjećanje.
- Ispred banke je bilo puno ljudi i morali smo brzo odreagirati da ih pljačkaš ne ozlijedi. Gospođa s djetetom je htjela ući u banku, a pokojni Ivan i ja smo ju odmaknuli. Ljudi su bili svuda oko nas dok je sasuo paljbu po nama. Pravo je čudo da nitko od njih nije stradao, rekao nam je prije osam godina Boško Čenan, jedan od šestorice policajaca.
Na dojavu o uključenom alarmu u banci krenuli su Goran Blažević, Ivan Grbavac (24) i Boško Čenan. Pljačkaš Kazimir Dužnović, koji je tad imao 28 godina, na njih je ispucao rafal i pobjegao.
- Građani su nas vodili gdje je otišao. Samo smo željeli uloviti počinitelja. Kad nas je vidio, uzeo je pušku i počeo pucati prema našem automobilu - pričao je tad Milovan Dakić , koji je s Jadrankom Certinom i Kristijanom Novoselcem došao kao pomoć kolegama.
Kaže kako od silne navale adrenalina nije ni shvatio da je ranjen u trbuh. Osjetio je tad tek neku toplinu, a da krvari, shvatio je kad mu je stanar jedne zgrade donio ručnik da zaustavi krvarenje.
Jadranka Certina tri puta oživljavali, izgubio je 13 litara krvi
- Vidio sam svog Jadranka u krvi. Nisam znao kako da mu pomognem, da ga održim budnim. Uplašio sam se svoje nemoći da ga spasim - rekao je Dakić.
Certin je dobio 14 prostrjelnih rana po tijelu i liječio se dugo u bolnici i toplicama. Tri puta su ga oživljavali, a izgubio je 13 litara krvi.
Nakon krvave pljačke rekao je sudbonosno 'da' svojoj dugogodišnjoj djevojci Meri, koja je cijelo vrijeme bdjela uz njegovu bolesničku postelju.
Novoselca je pogodio u čelo. Za milimetar je izbjegao smrt
Čenana, oca troje djece, pljačkaš je pogodio u noge, a gelere u gležnju ima i danas. Dakića je pljačkaš u svom mahnitom pohodu ustrijelio u trbuh, a Novoselca u čelo. Za milimetar je izbjegao smrt. Unatoč opasnosti i ranama koje još uvijek liječe, svi su se tad složili da bi opet, bez razmišljanja, učinili isto.
- Policija je moj život, sam sam to odabrao. Mi smo u Policijskoj postaji Sesvete svi jedna velika obitelj. Bez razmišljanja bi svima njima pomogao - iskren je bio Milovan Dakić, koji svojim kolegama rado sprema fišpaprikaš.
Zajednička druženja i razgovori, pomogli su im, kažu, da sačuvaju zdrav razum nakon tragedije. Hrabri policajci slažu se kako su one fizičke rane manje-više zarasle, ali da im je, kako vrijeme odmiče, sve teže.
Na posao, ali u rodne Vinkovce, vratio se kasnije Goran Blažević. On u pucnjavi jedini nije ranjen. Ipak, priznao je davno kako mu uopće nije jednostavno nastaviti raditi.
Najteže im je kad se sjete Ivana: 'Uvijek je bio vedar i nasmijan'
- Čovjek počne razmišljati što je bilo, jesam li mogao drugačije, ali mora se živjeti dalje - optimističan je policajac.
Najteže im je ipak kad se sjete poginulog kolege.
Kažu kako je uvijek bio vedar i nasmijan. Sjećanje na njega daje im snagu da nastave dalje.
Kazimira Dužnovića su zbog ubojstva i pokušaja ubojstva policajaca osudili na 40 godina zatvora.