Ovaj je oružar iz Vrpolja kod Trilja u prvim godinama Domovinskog rata osmislio i izradio 50-ak raznih granata, pušaka, pa i bacač granata, no bio je samouk i oslanjao se na svoju domišljatost.

U njegovoj je garaži nastalo barem 15 komada oružja, u čijoj je izradi koristio osovinu volana Zastave 750 ili popularnog Fiće. Kako bi napravio oružje za suborce na sinjskim bojištima, Ante je prerađivao i staro lovačko oružje. Za izradu granata znao je odsjeći i izrezbariti cijevi od ograda i na taj način spajati materijale naizgled nespojive s naoružanjem.

- Oružje sam počeo izrađivati nakon što je krenula ‘balvan-revolucija’ i nisam bio jedini. U cetinskom je kraju bilo bar šest ili sedam pojedinaca koji su izrađivali oružje - rekao je Ante i dodao da su se u izradu uključile i neke tvrtke koje su se bavile obradom metala.

- Počeo sam ga izrađivati za našu 126. sinjsku domobransku pukovniju. Saznao sam da je osovina od volana Fiće idealna za pušku kalibra 16 mm - napominje Ante, koji bi takvu osovinu samo isjekao, a potom i istokario ležište za patronu.

- Ta oružja od Fićine cijevi prilično su dobro pogađala mete do 100 metara, isto kao i lovačke puške kojima su sličile jer su se obje punile sačmom - dodao je Ante. Od jedne je osovine mogao isjeći tri cijevi za pištolj, a kako je u to vrijeme bilo dosta Fića, ljudi bi skidali osovine i davali mu ih. Ono što ne bi mogao sam napraviti, Anti bi istokario rođak koji je radio u splitskom brodogradilištu.

- Oružje se radilo od početka rata pa do 1992., dok naša vojska nije nabavila dovoljne količine profesionalnog oružja - prisjetio se Ante, po struci stolar. O oružju je učio iz revije Metak, koja je izlazila u bivšoj državi, a kako je u ratu zadužio i puškomitraljez, detaljno mu je upoznao komponente.

- Oslanjao sam se na domišljatost i vješte ruke. Bilo je brojnih eksperimenata dok nisam dobio ono što sam zamislio - rekao je samouki oružar iz Vrpolja.