Tko okrene račun za vodu, na njemu će vidjeti i mnogobrojne naknade za koje gradski vodovodi redovito tvrde da su nužne za ulaganje i obnovu vodovodne mreže.

Državna revizija je prvi put ušla u 123 gradske i županijske tvrtke koje nam dostavljaju vodu. I utvrdila ne samo da nema opravdanja za velike razlike u cijenama među gradovima nego da se neke naknade naplaćuju protuzakonito. Sve su u analizi sažela dva stručnjaka s Instituta za javne financije, Anto Bajo i Marko Primorac.

Najveća prevara s naplatom vode za zgrade s jednim vodomjerom

Najveća prevara je ona s naplatom vode za zgrade koje imaju samo jedan vodomjer. Voda se unutar zgrade plaća prema broju članova kućanstva. Ali svakom kućanstvu dodatno se zaračuna fiksna naknada koja bi trebala biti samo jedna za cijelu zgradu.

Od 1. travnja prosječni račun za vodu opet će porasti od 20 do 30 kuna jer je Vlada dignula naknade

- U pravilu se svima naplati naknada kao da imaju vlastiti vodomjer. Oni koji plaćaju u tom slučaju i hladnu i toplu vodu, naknadu plate svaki mjesec dva puta - navodi se u analizi IJF-a. 

Ta naknada je različita u gradovima, ali primjerice, u Zagrebu iznosi čak 18,4 kune po računu. 

Samo pet vodovodnih tvrtki naplaćuje potpuno prema zakonu

Inače, samo pet vodovodnih tvrtki naplaćuje vodu potpuno po zakonu i nema takvih prevara. One su iz Splita, Makarske, Sinja, Čakovca i Đurđevca. 

Vodovodi iz Istre i iz Vrgorca vodu jeftino prodaju u Sloveniju i BiH. 

Određivanje cijene vode mimo propisa

Iako postoje propisi, većina gradova potpuno proizvoljno određuje cijenu vode mimo njih. Radi se o troškovima koji su potrebni za crpljenje, i proizvodnju. 

Ali cijena se očito određuje kako žele lokalni direktor i gradonačelnik. Osim toga, koncesiju, koju bi trebali plaćati vodovodi, neki prebacuju na građane.

Nadalje, gradovi gospodarstvu naplaćuju vodu i do dvostruko više, za što nema nikakvih opravdanja. 

Ogromni gubici vode, na što vodovodi troše novac?

Unatoč tome što uzimaju ogroman novac, hrvatski vodovodi imaju i dalje nevjerojatne gubitke zbog neulaganja. Rekorder je Vodovod Imotske krajine, koji gubi 79 posto vode, i Hrvatska Kostajnica. No Zagreb gubi pola vode koju iscrpi, a Zadar 60-ak posto. Europska unija inače tolerira gubitke od 15 do 18 posto. A ako ne ide na ulaganja u smanjenja gubitaka, na što vodovodi troše?

Revizija je utvrdila da većina vodovodnih tvrtki još nije izdvojena kao samostalna. Pa tako kroz cijenu vode plaćamo i gubitke, primjerice, na odvozu smeća, ali i razne donacije.

Većina novca odlazi na  - plaće

Na plaće odlazi većina novca. Stručnjaci sa spomenutog Instituta zaključuju kako se kroz cijenu vode ne smije pokrivati loše i neekonomično poslovanje. Pozvali su gradove i općine da uklone navedene nezakonitosti i omoguće građanima da znaju što plaćaju. Gradovi ne moraju poslušati.

Dokazi varanja: 

1. Iako zgrada ima samo jedan vodomjer, stanarima se naplaćuje naknada kao da svatko ima svoj vodomjer

2. Samo pet od 123 javna vodovoda koji nam dostavljaju vodu cijenu obračunava u skladu sa zakonom

3. Naplaćuju naknade za koncesiju, koju ne bi trebali. Razlika u cijeni za gospodarstvo i građane nema pokriće

4. Javni vodovodi imaju enormne gubitke vode, koje pokrivaju iz cijena. Loše upravljaju i nepotrebno troše

5. Cijena se određuje proizvoljno i bez kriterija. Razlike u cijeni vode nisu ekonomski opravdane