Vojna parada u kolovozu 2015. godine u Zagrebu trebala je, na godišnjicu "Oluje", demonstrirati moć hrvatskih vojnih snaga, podjednako u ljudstvu i tehnici. 

Kao što je trebala poslužiti tadašnjem premijeru Zoranu Milanoviću u pripremama za parlamentarne izbore tri mjeseca kasnije.

Među avionima, borbenim vozilima, plovilima i tenkovima, izložena je bila tek kupljena njemačka haubica, veliki ponos tadašnjeg ministra obrane Ante Kotromanovića. Bio je to grandiozni spektakl u centru metropole, nakon kojeg je Milan Bandić morao asfaltirati pola grada izrovanog gusjenicama tenkova.

A u međuvremenu smo uspjeli dogurati do žalopojki, primjedbi, kritika, afera i skandala, kao i bezbrojnih političkih svađa, vezanih u hrvatsku vojnu silu. Pa i do prepirke oko drona koji se zakucao u zagrebački travnjak.

Bitno, ali ne i hitno

Zoran Milanović, u čije su premijersko vrijeme također provođeni značajni rezovi u oružanim snagama, već dvije godine udara po Mariju Banožiću koji financijski i organizacijski zakida vojsku, a jučer je iskoristio pad sovjetskog drona u Zagrebu da skrene pozornost na manjkavosti protuzračne obrane koja je dozvolila da se 14 metara dugačka i šest tona teška letjelica zabije u metropolu.

"Tražit ću da se počne graditi sustav protuzračne obrane, na čije manjkavosti sam upozoravao prije 2-3 mjeseca", kazao je Milanović. "Sada je pravi trenutak. Možda nije hitno jer se ovako nešto vjerojatno nikada neće dogoditi".

Sad je trenutak, ali nije hitno. Jer se možda nikada ovo neće dogoditi.

Vjerojatno se to mislilo i 2015. godine kad smo nabavljali haubice, umjesto protuzračne obrane. Jer smo željeli impresionirati regiju. A Milanović i svoje birače.

Kondukteri i patrioti

I kao što se Milanović danas ruga prijedlogu Andreja Plenkovića da Hrvatska nabavi američki raketni sustav "Patriot" ("Tko će njime upravljati? Kondukteri ZET-a?"), tako novinari koji pomno prate MORH i vojne teme tvrde kako se još obučavaju posade za upravljanje famoznim haubicama.

I ovo paradiranje oko drona, uključujući i Banožićevo i Plenkovićevo žongliranje famoznim eksplozivom, kao i njihovo tabananje po rubu kratera, podsjeća na slavnu vojnu paradu na kojoj je, uz Milanovića, paradirala i tadašnja vrhovna zapovjednica Kolinda Grabar Kitarović. 

Jer iza te parade, kao i paradiranja oko ovog drona, oko nabavke "Patriota", oko premijerova hodočašća na francuski nosač aviona, stoji duboko zanemarivanje i propast oružanih snaga.

Vojska za gizdu

Vojska je tu kad se treba politički promovirati ili afirmirati - od haubica, preko vojnih zrakoplova do američkih Bradleya - ili kad si političari trebaju konkurirati, ali sa svakim novim incidentom dolazi i spoznaja o novom problemu. Sad smo, eto, shvatili da nemamo protuzračnu obranu. Ali nije hitno, kaže Milanović. Još od 2015. godine.

Stvarno stanje u oružanim snagama obrnuto je proporcionalno političkim parolama kojima se mnogi zaklinju u vojsku ili vode veliku brigu o vojsci, da bi na koncu vojsku, zrakoplovstvo i mornaricu koristili za reklamu, promociju - ili prijevoz.

Nekada predsjednika Milanovića u Albaniju, nekada biskupa i ministara na kopno, nekad ministra Banožića po "pršut i janjetinu".

Ili bi se o vojsci pisalo samo u kontekstu afera i skandala, od dilanja kokaina u vojnoj bazi, preko nesreća i samoubojstava, do skandaloznog posla s propalom nabavkom izraelskih F 16. Ili kad Milanović napada Vladu zbog francuskih Rafalea i svađa se oko američkih Bradleya.

Nema čega nemamo

Sad kad je rat 500 kilometara od nas, članice NATO saveza, otkrivamo kako zapravo ništa nemamo. Nemamo nikakvu zaštitu od napada iz zraka. Nemamo mornaricu. Nemamo novac. Kao ni viziju ili strategiju.

"Ovo je važna stvar", reče Milanović, "da se za potrebe nacionalne sigurnosti nabavi protuzračna obrana". Tko kaže da nije bilo važno i 2015. godine?

Prije nesretnog i tragično nekompetentnog Banožića na čelu MORH-a bili su slavni časnici iz "Oluje", Kotromanović i Krstičević, pa je iza njih svejedno ostala pustoš, neuređenost, neopremljenost...

Milanović je jučer poručio kako je Hrvatska protuzračna obrana u onakvom stanju koliko se u nju ulaže i to nije zadovoljavajuća razina. Nije bila zadovoljavajuća ni prije sedam godina, nije ni danas. A pitanje je hoće li biti sutra.

Daleko je danas ona Milanovićeva i Kolindina vojna parada iz 2015. godine, koja je trebala demonstrirati moć i opremljenost hrvatskih oružanih snaga. Sada su ostale ruševine koje moramo na brzinu krpati, kao onog ljeta razrovane zagrebačke ulice.

A već sutra bismo mogli otkriti neke nove.