Čovjek je stvoren da bi se kretao, a mirovanje je zlo današnjice, započeo je priču maratonac Josip Đunđek (88) iz Varaždina. On već 70 godina trči na duge staze. Sudjelovao je u 852 utrke. Želja mu je, kaže, doživjeti i tisućitu, a trčat će sve dok god ga noge budu služile.


- Kao dječak sam više trčao nego hodao - prisjetio se najstariji hrvatski aktivni maratonac i umirovljeni profesor tjelesne kulture. S 18 godina sudjelovao je na varaždinskom proljetnom krosu i iznenadio se kada je bez imalo muke osvojio drugo mjesto.


- Zaletio sam se pa mi je poslije ponestalo snage, danas mi se to ne bi dogodilo - rekao je Josip. Nakon toga učlanio se u klub i počeo trenirati.

- Na stazi nisam puno trčao. Ljepše mi je u prirodi uz rijeku Dravu, uz potpuni mir i tišinu - dodao je Josip.
I sada svaki drugi dan u zoru trčeći odlazi prema Dravi gdje u dva sata “odradi” od 15 do 20 kilometara. Do sada je pretrčao 852 utrke, od kojih su 63 bile maratoni, 17 “Čazmi” (staza duga 62 kilometra) i 158 polumaratona. Dva puta je trčao i na 100 kilometara, a osobni rekord mu je 10 sati, 30 minuta i 51 sekunda. 
U stopu ga, po godinama i trkačkom stažu, prati sugrađanin Vilim Pap (85), umirovljeni profesor matematike. On aktivno trči 34 godine. Sudjelovao je na 546 utrka, 50 maratona i 215 polumaratona te istrčao 68.000 kilometara. Svaki drugi dan u bazenu prepliva kilometar.