Prije 16 godina svijet je doznao za Vukovar. Postao je simbolom rata u Hrvatskoj čija je golgota izazivala nevjericu. U "gradu heroju" živi i obitelj Kell, za koju su svjetski stručnjaci potvrdili da je jedinstvena. Nataša i Ivan roditelji su desetero djece, od čega četiriju parova blizanaca. Otac Ivan (45) bio je branitelj Vukovara, zarobljen u Borovu Naselju i odveden u logore Stajićevo i Mitrovicu, gdje je proveo devet mjeseci. Supruga Nataša (43) s bebom je morala pobjeći iz grada.
- Što reći o tim danima?! Bilo je strašno. Svakodnevne torture i batinanja. Podsjete me leđa kad se ukoče i glavobolje od kundaka. I podsjete me djeca kad me pitaju jer o tome uče u školi. Kažem im ono što trebaju znati, a mnogo toga će ostati skriveno u meni - kaže Ivan, koji je u vojnoj mirovini i zbog ratnih trauma rijetko ide u društvo.
Zbog toga izbjegava i vukovarsku kolonu sjećanja na dan pada grada jer tad se sve potisnuto vrati i opet noćima ne spava.
- Ta presuda krvnicima velika je nepravda. Čovjek koji živi sa svim uspomenama teško se s time miri. Odlučio sam svojom djecom, njihovim odgojem u hrvatskom duhu prosvjedovati protiv ove presude i te prošlosti. Zato sam se i vratio u Vukovar - dodaje Ivan, koji je iz Vukovara otišao s jednim djetetom, a vratio se s “nogometnim timom”.
Tu su Anica (16), Sanja i Tajana (13), Natalija i Ivona (9), Ivan i Anita (6), Franjo (4) te Mario i Maja (1). Žive skromno od njegove mirovine i dječjeg doplatka u obnovljenoj kući na Trpinjskoj cesti. Svake godine na dan pada grada upale svijeće i pomole se za mrtve. Obitelj Kell, bez obzira na sve, hrabro i vedro gleda u dane koji dolaze, vjerujući kako treba pronaći zadovoljstvo u ljubavi, zajedništvu i sitnim radostima.