Prošle godine u proljeće, u jeku pandemije korona virusa Aleksandar Lukašenko poručio je svojim sunarodnjacima da se u borbi protiv koronavirusa oslone na votku, saunu i hokej te da nastave raditi na svojim farmama.
- Traktor može sve izliječiti. Bolje je umrijeti stojeći nego živjeti na koljenima. Ovdje nema virusa, ne vidim ih - poručio je Lukašenko krajem ožujka prošle godine nakon što je odigrao hokejašku utakmicu.
Ovaj bjeloruski autokrat rođen 1954. godine, protiv čije vladavine traju prosvjedi od kolovoza prošle godine kad je na izborima ponovo osvojio vlast, tipičan je politički produkt bivšeg Sovjetskog Saveza. Raspad te velike zemlje doživio je vrlo emotivno. Do samog kraja se zalagao za njeno očuvanje.
Oca nikad nije upoznao
Rođen je u gradiću Kopysu nedaleko od Vitebska. Odgojila ga je majka, inače mljekarica, koja mu je zatajila identitet oca. Maleni Aleksandar stoga je tijekom školovanja često bio meta vršnjačkog nasilja jer je dijete neudate žene.
Završio je pedagogiju i agronomiju sredinom 70-ih godina. Nakon toga je proveo nekoliko godina kao časnik pograničnih postrojbi zadužen za političko obrazovanje. U komunističkoj Bjelorusiji, tada djelu Sovjetskog Saveza, brzo je napredovao te postao rukovoditelj sovhoza - velike državne farme.
Uspinjući se na političkoj ljestvici, 1990. godine je izabran za zastupnika u Vrhovnom sovjetu Bjelorusije. Tamo se zdušno zalagao protiv raspada Sovjetskog Saveza.
Na prvim slobodnim izborima za bjeloruskog predsjednika natjecao se kao nezavisni kandidat. Mnogi su ga u to vrijeme smatrali potpunim autsajderom, no njegov populistički pristup donio mu je 45 posto glasova, dok u drugom krugu osvojio čak 80 posto. U narodu je tada imao i nadimak. Od milja su ga zvali 'baćka' (otac).
Te iste godine uspješno je suzbio pokušaj parlamenta da ga opozove, a dvije godine kasnije organizirao referendum kojim je produžio svoj tadašnji predsjednički mandat s četiri na sedam godina, a buduće predsjedničke mandate s četiri na pet godina.
Na idućim izborima 2001. pobijedio je bez većih problema, a tri godine kasnije putem referenduma ishodio je ukidanje ustavnih odredbi o ograničenju mandata.
Kroz referendum donio je izmjene zakona i ustava kako bi imao više ovlasti i neograničenu mogućnost ponovnog izbora. Parlamentu je oduzeta moć, liberalna oporba marginalizirana, a mediji cenzurirani. Neki oporbeni političari su nestali bez traga, prosvjedi su bili ugušeni.
Stil oca nacije Lukašenko njeguje cijelo vrijeme. On se primjerice brine da krave nisu previše prljave i da imaju dovoljno hrane. To je tipično za njega. Tako je u ožujku prošle godine, zbog lošeg stanja na jednom poljoprivrednom posjedu, smijenio nekoliko rukovoditelja, a u isto vrijeme smjenio je i ministra poljoprivrede.
Gladan vlasti, ne želi ograničenja
Često se čuje da je Lukašenko u svojoj zemlji održao neku vrstu 'mini Sovjetskog Saveza'. To se odnosi na relativno uspješan industrijski i poljoprivredni sektor koji ima koristi od državne potpore, a prije svega od političkog saveza s Rusijom.
Valerij Karbalevič, politički stručnjak i autor Lukašenkove biografije, o pojavi autoritarne vladavine u Bjelorusiji kaže: „
- S jedne strane, Lukašenko je bio gladan vlasti i nije želio nikakva ograničenja. S druge, u društvu je postojala čežnja za redom u sovjetskom smislu.
Lukašenko se cijelo vrijeme svoje vladavine zemljom od 10 milijuna ljudi oslanja na obavještajnu službu KGB, koja u Bjelorusiji i danas nosi to ime, kao nekada u Sovjetskom Savezu.
Kad je Lukašenko 2006. treći put izabran za predsjednika bjeloruska oporba je njegov trijumf proglasila prijevarom. Tada su najavili njegovo rušenje uličnim prosvjedima. No od toga nije bilo ništa. Oporba je bila razjedinjena, a dio glavnih oporbenjaka Lukašenko je stavio pod posebne policijske mjere.
Europska unija je zbog takve političke represije nametnula Bjelorusiji sankcije, no ukinuli su ih nakon što Lukašenko počeo popuštati, približavati se Zapadu i distancirati se od Moskve. Ponovo je pobijedio 2010., ali i pet godina kasnije. Tada je osvojio 83,5 posto glasova.
Kako bi se dodvorio EU i to sve isključivo radi pomoći Lukašenko je početkom prošle godine oslobodio sve političke zatvorenike, ali je i dalje nastavio čvrsto vladati Bjelorusijom.. Rusiju ipak smatra smatra svojim najvećim saveznikom. Putin smatra Lukašenka autokratom, ali korisnim. Lukašenku to ne smeta.
Bliski odnosi s Putinom
U veljači ove godine sastali su se na skijanju u Sočiju. Putin je tada rekao
- Ne prođe nijedan dan da kolege ne razgovaraju i rješavaju određene probleme.
Prije toga su se sastali u rujnu 2020. mjesec dana nakon predsjedničkih izbora i nakon kojih su izbili masovni prosvjedi koji još traju. Putin je tada Lukašenku dao milijarde dolara zajmova.
Sin kao nasljednik?
Svom sinu Nikolaju poznatijem kao 'Kolja' kojeg je dobio u izvanbračnoj vezi namijenio je ulogu svog prijestolonasljednika kada za to dođe vrijeme. Jedno vrijeme ga je sin pratio u posjetama svjetskim državnicima, a čak ga je vodio i kod Pape. Sin mu je sada 17- godišnjak i trenutno ga nema previše u javnosti.
Lukašenko ima i dva starija sina - Viktora i Dmitrija - a njihova majka, seoska učiteljica, Galina Želnerovič, kojom se oženio u mladim danima, živi potpuno izolirano.
Demonstracije i uhićenja traje već devet mjeseci
Veliki problemi za Lukašenka nastali su u kolovozu prošle godine kad je Lukašenko opet pobijedio na izborima. Dobio je šesti mandat, ali i desetke tisuća demonstranata na ulicama koji su ga optuživali da je pokrao izbore. Lukašenko je na to odgovorio nasiljem i uhićenjima. Deseci su dobili zatvorske kazne, a vlasti kažu da je dosad otvoreno više od 1000 kaznenih slučajeva.
Europska Unija također je odbila priznati bjeloruske izbore
- Izbori nisu bili ni slobodni ni pošteni i EU ne priznaje namještene rezultate. Takozvanoj inauguraciji i novom mandatu Lukašenka nedostaje demokratske legitimnosti - priopćio je krajem rujna prošle godine šef europske diplomacije Josep Borrell.
Od početka prosvjeda u kolovozu do danas privedeno je više od 35.000 ljudi jer prosvjedi i dalje traju. Naime, održavaju se svakog tjedna, nedjeljom, u glavnom gradu i šire.
Dva je mjeseca trajalo zatišje, ali čelnici oporbe u ožujku ponovo pozvali javnost na okupljanje. Tada je uhićeno troje urednika glavnih bjeloruskih neovisnih medija, ali je policija koja je izašla na ulice nasumično dovodila i prosvjednike.
Prije nekoliko dana Lukašenko je osobno naredio ratnom avionu da preprati Ryanairov Boeing u kojem se nalazio jedan od glavnih oporbenih blogera i aktivista Roman Potraševič. Bjeloruske vlasti su naredile Ryanairovom zrakoplovu na letu iz Grčke u Latviju da prisilno sleti u glavni grad Minsk i potom uhitile Potraševiča.
- Osobina koja najbolje opisuje Lukašenka je njegov neviđeni žar i opsjednutost moći koji graniči s psihološim poremećajem. Za moć će učiniti sve. Njegov odlazak bi doveo do promjene režima, a nasljednika je teško zamisliti - zaključio je Karbalevič