Vlaga, koje ima na površini svakog predmeta, pomaže “superljepilima” u tekućem obliku da počne proces ljepljenja onoga što želimo spojiti.

Ta se ljepila sastoje od monomernih podjedinica koje koje se nakon aplikacije “aktiviraju” zato što molekule vode pokreću polimerizaciju. To je proces umrežavanja molekula i one potom povezuju dvije površine koje su u dodiru.

Sušenjem ljepila zbog hlapljenja otapala koje je u njemu ili zbog nastalih kemijskih reakcija učvršćuju se zalijepljeni predmeti.

Valja se pridržavati uputa, u kojima obično piše da se ljepilo nanosi u tankom sloju. Zapravo, čvrstoća spoja opada kako raste debljina sloja koji smo stavili. Nekad je, dakle, manje više.

U većini ovih brzosušećih ljepila nalaze se cijanoakrilati. Poznati su po tome da “bježe” iz tube i lijepe prste, ali iznimno koristan primjer njihova djelovanja je i lijepljenje rana. Za to se koriste oktilcijanoakrilat i etil-2-cijanoakrilat.

Cijanoakrilati se brzo stvrdnjavaju, vodootporni su i gotovo netoksični. Upotrebljavaju se i u stomatologiji, a u tekućem obliku i u forenzičkim istraživanjima za otkrivanje skrivenih otisaka prstiju na neporoznim površinama poput stakla ili plastike. Pare zagrijanih cijanoakrilata reagiraju na površini na kojoj je otisak prsta pri čemu nastanu bijeli tragovi.

Budući da ljepila ove vrste lijepe gotovo sve površine, s njima treba biti oprezan. U slučaju sljepljivanja prstiju ili ako ljepilo dospije u oči, treba postupiti kako piše na deklaraciji. Osnovno pravilo je ne paničariti, da ne bi nastala veća šteta, a na većini ovih proizvoda zapravo je primjenjivo pravilo da prste i oči treba ispirati s dosta vode.

Za uklanjanje pojedinih ljepila s radnih površina ili predmeta mogu se koristiti određena otapala, ali to je u pravilu ili navedeno na deklaraciji ili se informacija može dobiti od proizvođača. Cijanoakrilatna ljepila pod utjecajem znoja, suza ili sline, odnosno vlage, tijekom vremena gube moć prianjanja.

Kod slučajno slijepljenih očnih kapaka preporučuje se ispiranje toplom vodom i prekrivanje oka čistom vlažnom gazom. Nakon određenog vremena sve bi se trebalo vratiti u normalu.

Univerzalna ljepila najčešće su otopine, a otapala su organska, poput acetona. Lijepljenje ovisi o isparavanju otapala i kad ono ispari, površine su zalijepljene.     

Aceton, soda bikarbona i voda pomažu     

Ako se prsti zalijepe “superljepilom”, može ga se pokušati omekšati 1-postotnom otopinom sode bikarbone ili blagom toplom otopinom sapunice. Pomažu i baby ulje ili krema za njegu kože. Ako je samo kapnulo na kožu, skinut će ga nekoliko kapi acetona.