U  ulozi života Nino Raspudić zablistao je kao Maximilian Robespierre antihadezeovske saborske revolucije, koja je spontano počela na protivljenju izboru Roberta Šveba za Plenkijeva potkralja Prisavlja, a završit će kod Žnidaršića na raspravi o Abesiniji. Jer Šveb će biti izabran, kako god oporba perforirala o njegovu sukobu interesa.
Da bi zaštitila proceduru, saborska je opozicija - kršeći proceduru - u četvrtak navečer okupirala saborsku govornicu i fizički blokirala rad parlamenta, nadilazeći idejne i bezidejne razlike. Raspudićev se lik snažno isticao u gomili koja se poput djece cvijeća držala za ruke u nježnom transideološkom zanosu. Uzdignut iznad cijele oporbe (više zahvaljujući svojoj visini nego svojoj veličini - čovjek je visok okruglo 200 cm), na talijanskom je citirao stihove iz Danteova “Pakla” blistajući od zadovoljstva. Potom je pobrojio sve propise koje je HDZ-ova većina donijela samo zato da bi ih poslije kršila. Svi su mogli vidjeti njegovu naobrazbu, snagu, pamet i eleganciju (onima koji ga na TV-u vide manjim no što jest - Raspudić je svojedobno vrlo jasno poručio: “Kupite veći televizor”). Nosio je novo odijelo, s lajbekom, sve je, kako kažu u Slavoniji, na njemu škripilo. Ivo Sanader možda bi mu znao replicirati, ali Ante Sanader u talijansku se poeziju razumije “kao Marie u deviatio penis”, pa je samo sjedio u fotelji predsjedavajućeg i tiltao, dok mu netko nije došapnuo da je rješenje u odgodi. Lider dalmatinskih HDZ-ovaca i vatrogasaca, kao i šef mu Plenki, oporbu je u zadnje vrijeme naučio gledati isključivo mikroskopom, pa mu je pojava ovog orijaša, s gomilom sitneži na bokovima, pobrkala logiku, oskvrnula um. Ante Sanader napustio je sabornicu, zaključujući da je odradio svoju dionicu, a u fotelju predsjedajućeg uskočio je Zlatko Hasanbegović.