"Trenutačno je postrojba interventne policije ispred Vlade jer je jutros ponovno upućena prijetnja tog tipa i meni i članovima Vlade i to se događa stalno", objasnio je Andrej Plenković prije točno dva mjeseca, kad su specijalci okružili Banske dvore dok je premijer bio na sigurnoj udaljenosti u Dubrovniku.

"Mi moramo raditi na suzbijanju takvih skupina", poručio je tada premijer.

A evo, jutros su pripadnici specijalne policije formirali kordon ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice gdje je održana sjednica Vlade, pripremajući se za prosvjed sudskih službenika u štrajku.

I to većinom žena.

Sudski ekstremisti?

Ovoga svibnja Plenković se pozivao na izvješće SOA-e u kojem se navode "pokušaji pojedinaca s ekstremističkim i militantnim stavovima da paravojno organiziraju svoje sljedbenike, s namjerom provedbe vojne obuke i nabave naoružanja, a s krajnjim ciljem rušenja demokratskog ustavnog poretka".

A što se navodi u izvješću SOA-e o štrajkašima: sudskim zapisničarima, službenicima, portirima, djelatnicima, članovima sindikata? 
Jesu li i oni proglašeni ugrozom zbog čega specijalci moraju formirati kordon prema predsjedniku Vlade?

Takva, dosad još neviđena demonstracija sile, nije bila namijenjena zaštiti premijera od "ekstremista i paravojnih skupina" iz službeničkih sindikata, već je trebala poslužiti kao poruka prosvjednicima i kao metoda njihova zastrašivanja. Neka znaju na koga su se namjerili. 

Na premijera iza policijskog kordona.

Naučio je lekciju

Nitko Plenkoviću ne smije prići blizu. Još otkako je na Markovu trgu prilikom prosvjeda učitelja i nastavnika prije pet godina naišao na zid šutnje i šumu isukanih transparenata. Tada je premijer naučio lekciju.

Slika ispred zgrade NSK pred kojom su se okupili goloruki prosvjednici, i to uglavnom žene, mogla bi postati predizborna poruka Plenkovićeva mandata u kojem je, primjerice, policija hapsila prosvjednika na otvaranju Tuđmanova spomenika i odvodila čovjeka koji Plenkoviću mahao s papirićem s ironičnim natpisom "ćaća".

Ali ona ujedno pokazuje i stupanj paranoje, nervoze i pritiska pod kojim se nalazi "jako dobar premijer" Plenković.

Zašto premijer jedne članice EU mora izvući policiju pred mirne prosvjednike i štrajkaše koji već šesti tjedan ne odustaju od svojih zahtjeva za povećanjem plaće?

Zato što je istraumatiziran napadom Danijela Bezuka na Banske dvore? Ili zato što je pod pritiskom afera, pada životnog standarda, društvenog zagađenja i frustracije građana?

Policija na ministre, a ne građane

Ako ništa drugo, policija bi se više trebala baviti njegovim ministrima, onima koji se trenutno peru od afera i onima koje još nije odvela na ispitivanje.

Ne ugrožavaju premijera Plenkovića štrajkaši i sindikalisti, nego njegovi ministri, direktori HEP-a, HDZ-ovi šerifi, ali i pohlepni tajkuni i interesne skupine. Prema njima bi Plenković trebao okrenuti policiju, a ne prema nezaštićenim ženama i službenicima koji se samo bore za svoj bolji život. Kojeg su HDZ-ovci odavno osigurali. 

Pa čak i oni koji su pod Uskokovim optužnicama.

Plenković i njegova stranka ugrožavaju hrvatske građane, a ne obrnuto. 

Postrojavanje specijalne policije ponižavajuća je gesta Plenkovićeve vlade prema vlastitim građanima, ružna i nepotrebna demonstracija sile, poruka da se premijeru ne smije približiti, te da Plenković trenutno svakoga - pa i sudskog zapisničara - smatra prijetnjom. 

Je li to možda kraj početka političke represije? Ili početak kraja Plenkovićeve vladavine?