Želim vidjeti koliko je svijet lijep kako bih to kasnije mogao naslikati i kako bih zapamtio sve ljepote prije nego što potpuno izgubim vid. Započinje tako svoju priču Marcin Jozef Žarnecki (38), Poljak koji je više od dva tjedna biciklom vozio iz Poljske u Hrvatsku. Želja mu je vidjeti Jadransko more, Plitvice, Dioklecijanovu palaču, Dubrovnik i ostale ljepote Hrvatske koje je dosad samo vidio preko interneta, a sve prije nego što potpuno izgubi vid.
Naime, Marcin ima dioptriju čak -28. Kao tek rođenu bebu, priča mi, doktori su ga krivo liječili pa danas vidi samo 50 posto na jedno oko. Na drugo je slijep. Oslijepiti bi mogao bilo kada, čak i od udarca u glavu. Ipak, to ga ne sprječava da putuje svijetom i kako sam kaže, skuplja inspiraciju. Dok vozi bicikl vidi samo obrise objekata. Kada dođe do putokaza, stavi okular i onda vidi u kojem smjeru dalje. Sa sobom nosi šator, vreću za spavanje i nekoliko osnovnih stvari. Hrani se žemljama, pije magnezij i kavu. Tek ponekad, skromno priznaje, priušti si hot dog i pomfrit, ali takve prilike su rijetke. Ne pije jer kako kaže, ipak vozi. U ponedjeljak ga je na Glavnom kolodvoru primjetio Lukasz Lisowski (40), Poljak koji ima rodbinu i u Zagrebu. Dirnut Marcinovom pričom i slabovidnošću, ponudio mu je smještaj kod svoje obitelji.
- Rekao nam je da bi htio vidjeti Plitvice, ali je odustao jer si to ne može priuštiti. U Hrvatsku je došao sa samo 50 eura, a inače živi od 145 eura invalidnine. Mama mu je jako bolesna, a tata u mirovini. Iznimno je skroman, predivan i jednostavno smo morali pomoći - priča Lukasz. Obitelj je preko društevnih mreža odmah podijelila Marcinovu priču, a ubrzo su se javili ljudi spremni pomoći. Sutra ga na Plitvice vodi jedna turistička agencija, a brojni ljudi nesebično mu nude smještaj diljem hrvatske obale. Zahvaljujući njima, Marcin će u sljedećih nekoliko dana posjetiti Kvarner i Dalmaciju, a tamo neće morati sam, na biciklu. To će mu biti ujedno i prvi put na moru.
- Putovao sam dosad biciklom po Mađarskoj i Slovačkoj, ali ovo je prvi puta da mi je netko pomogao - oduševljeno nam govori.
U rodnoj Poljskoj Marcin je slobodni umjetnik. Bavi se slikanjem i pjevanjem. Priznao mi je da će nakon posjeta Hrvatskoj snimiti i nekoliko pjesama o Lijepoj našoj. Živi u gradu Nowy Targ, odakle dolazi i dio Lukaszove rodbine. Već su se dogovorili da ovo nije kraj njihovog druženja.
- Hrabrost je moja snaga, bez hrabrosti ne bih preživio. Presretan sam zbog svega - zaključuje.