Čelnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Srbije Tomislav Žigmanov izrazio je u ponedjeljak žaljenje što odnosi službenog Beograda i Zagreba nisu na razini odnosa koje Srbije ima sa Mađarskom, Sjevernom Makedonijom i Grčkom.
U razgovoru za večernju emisiju "Pravi ugao" Radio televizije Vojvodine (RTV) Žigmanov je istaknuo kako suradnja Hrvatske i Srbije ne smije imati alternativu i kako se mora inzistirati na pozitivnim pristupima.
- Moje imenovanje se promatra kroz vizuru ponovnog zajedničkog sjedanja za stol. Dvije godine nije bilo susreta. Ja više navijam za Srbiju, čiji sam građanin u punom kapacitetu i žao mi je što odnos Srbije i Hrvatske nije na razini kao između drugih zemalja- naveo je ministar i predsjednik DSHV-a, a prenio RTV.
Na pitanje kakva je bila reakcija Hrvata u Srbiji na ponudu da uđe u vladu i vjeruju li Hrvati da su Vučićeve namjere iskrene, Žigmanov je rekao kako su u velikoj većini reakcije izuzetno pozitivne jer je prvi put nakon 1990-ih godina politički predstavnik hrvatske zajednice dospio na dužnost na najvišoj razini izvršne vlasti Srbiji kao ministar.
- Dobio sam podršku, ljudi iz zajednice su mi se javljali, smatrajući da to zaslužujemo, da budemo dio vlasti. Oni kroz mene mogu razumjeti i sebe. Ja sam nebitan, važna je poruka koja im se šalje- naveo je on.
Rekao je i kako "ne bježi od pohvala Aleksandra Vučića i Pokrajinske vlade u Vojvodini".
- Ne bježim od toga da pohvalim promjene. Nisam kroničar negativnog, ističem pozitivno. Nitko mi nije rekao što da radim, nisam imao nijedan poziv. Tu sam da činim korake za dobro velikog broja ljudi, bez obzira na različite interpretacije- naveo je među ostalim Žigmanov.
Čelnik DSHV-a imenovan je na prijedlog predsjednika Srbije i Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića koncem listopada za ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.
Prvi je politički predstavnik hrvatske manjine koji je dobio tako visoku državnu dužnost u srbijanskoj vladi.
Žigmanov i DSHV godinama su od nositelja vlasti u Srbiji tražili primjenu Sporazuma o međusobnoj zaštiti manjina koji je potpisala s Hrvatskom, prema kojemu su države obvezne osigurati zastupljenost u predstavničkim i državnim tijelima.
Tražili su ostvarenje prava na zajamčeni mandat u parlamentima različitih razina vlasti i razmjernu zastupljenost po modelu koji se u Hrvatskoj primjenjuje za srpsku manjinu.