I s ove strane bare je vrag, odnosno Trump, odnio šalu.
Kada iz New Yorka pogledam kako se Hrvati stoički nose s cjelokupnom situacijom osjetim pravi ponos. Ne čudi to s obzirom na to da smo od stoljeća sedmog konstantno u nekakvim situacijama, a niti ova Vlada nije ulijevala optimizam. U jednom sam trenutku pomislio kako ste svi tamo doma j…. ježa u leđa, a ispostavilo se da smo ga svi na neki način, znate već što u ovoj nesvakidašnjoj situaciji. Sreća je ta da su hrvatski političari iznimno lucidni i znaju tko je neprijatelj u cijeloj priči.
Ovdje, pak, sasvim suprotno. Press konferencije služe za samopromociju, ignoriranje problema i napade medija koji se drznu prozvati prvog čovjeka Bijele Kuće za sve nebuloznosti koje iz dana u dan gomila u etere dok se u isto vrijeme gomila broj oboljelih i umrlih u SAD-u, a ponajviše u New Yorku. Nastojim svim silama izbjeći vijesti, no unatoč mojim nastojanjima ne mogu. Jedina opcija bi bila da se sakrijem ispod kreveta i ne izlazim sljedeća dva tjedna. Nisam daleko od toga. Čisto da promijenim okolinu.
Obično svoj karantenski dan započinjem kao i 90 posto stanovnika planeta, sa šalicom kave i vijestima. Sve me pomalo ovih dana vraća u djetinjstvo kada smo za vrijeme ratnih dana bdjeli pred televizorom i čekali i vijesti nakon još jedne epizode Santa Barbare u iščekivanju hoće li Eden prohodati i vratiti se Cruzu. Dani su to bili kada bi nam došle susjede Mirjana i Ruža jer se mater bojala biti sama, dok je stari bio negdje pitaj Boga u zadarskom zaleđu. Po Sante Barbare, svi smo ostali u nedoumici, a iz tople Kalifornije trgnula bi nas najavna špica dnevnika i moj mlađi brat koji bi slavodobitno - Sad će Tuđan (Tuđman) koji tih dana nije silazio s ekrana kao niti Trump ovdje. Zajednička poveznica definitivno je postojana frizura u obojice.
Danas, u vremenu korone, slika je znatno drugačija, a obrana domova je na prvoj crti kućnih pragova, punih hladnjaka i zaključanih vrata, bez okupljanja i, nadam se međususjedskih kava. Tako bi to trebalo biti u teoriji i praksi, ali znano je da praksa u svijetu uvijek šteka. Zato nemamo 'world piece' unatoč opetovanim zahtjevima od strane sudionica izbora ljepote.
It’s ok - rekla bi Fani Čapalija.
Pa i nije baš ok.
Situacija u New Yorku je alarmantna. Broj oboljelih se utrostručava, međutim od strane vodećih/vodećeg dolaze i dalje nebulozne izjave poput onih da će se sve skupa vratiti u normalu do Uskrsa. I dok se Pearl Harbor dogodio nenajavljeno kao i 9/11, pandemija je bila nešto o čemu se danonoćno izvještavalo, a jedini način da ne znaš ništa o tome je da spavaš negdje ispod kamena. Naš predsjednik Trump dokazuje kako unatoč svemu i dalje živi u svom reality showu Pripravnik, samo je ovoga puta on taj koji se ponaša kao da je u ulozi pripravnika Bijele Kuće, a njegovo, nazovimo ignoriranje problema šarmantno podsjeća na 1986. godinu kada su Rusi izignorirali Černobil, jer si nisu mogli dozvoliti da jedna od najvećih nacija prizna kako pogođena jednom od najvećih katastrofa.
Apsurd Amerike je taj da je potrebno samo 1200 dolara kako bi se zaboravile sve nebuloze koje izlaze iz Trumpovih usta ne samo proteklih dana već i za cjelokupnog mandata. Naime kongres je odobrio 2 trilijuna američkih dolara za pomoć Amerikancima i onim koji se tako osjećaju zahvaljujući zelenoj karti i Social Security Numbera. S nestrpljenjem se čeka isplata “korona naknade” koja bi pored spomenutog jednokratnog iznosa tjedno nezaposlenima donio 600 dolara uz naknadu koju primaju s američke inačice Zavoda za zapošljavanje.
Drugim riječima, udri brigu na veselje, ali ne nužno i za one koji su nedokumentirani.
I dok stanarina kuca na vrata za mnoge će biti upitno kako sklepati kraj s krajem i platiti tu ključnu stavku. New York je specifičan po tom pitanju, jer gotovo 90 % stanovništva isključivo iznajmljuje životni prostor. Ukoliko kao i stambene krediti i hipoteke ne zamrznu plaćanje stanarina scene iz Oliver Twista lako su moguće i ovdje. No unatoč svemu, Make America Great Again slogan i dalje ima vjetar u leđa čemu svjedoče rezultati ankete u kojoj 60% Amerikanaca podržava Trumpov odgovor i strategiju na koronavirus. Posljednji u nizu budalaština je ona od prije nekoliko dana gdje je izjavio da ako njegova administracija uspije zadržati brojku umrlih na 100 tisuća, je dobar rezultat.
Postoji li u ovoj priči dobar rezultat, s obzirom na to da se radi o ljudskim životima?
According to Trump - da! 100 tisuća je magična brojka koja je zanemariva ako se uzmu brojke s Wall Streeta koje idu istim smjerom kao i Titanik, prema dnu, a samim time i novi Trumpov mandat.
Jedino preživi li Wall Street i tvrtke koje će odnijeti najveći dio ekonomske potpore za koji je taj isti zakon izglasan jer je potrebno osigurati sredstva za nadolazeću predsjedničku kampanju, preživjet će i Trump, ali ne nužno niti onih 100 tisuća, dok će ostatku glupog puka za trajnu amneziju biti dovoljno tek nešto kruha i igara, ili u ovom slučaju 1200 dolara.
Isticao sam u nekoliko navrata da je gradska dinamika znatno promijenjena te da su dućani na velike opustošeni. Najveća pomama je za kvascem i papirnatim ubrusima.
Drugim riječima sjedi, jedi i (ne)seri.
Amazon, Target, Home Depot pa čak i zloglasni Walmart u kojem djelatnici rade u uvjetima onima ravnim trgovinama Boso u Slavoniji su ostali bez najtraženije robe (nećemo ga imenovati). Od zaštitnih maski sam davnih dana odustao, ali srećom neku večer me je zagolicala želja za slatkim, a kako sam pekmez već smlatio nije mi preostalo ništa drugo nego skoknuti do Deli trgovine preko puta stana koja je otvorena 24 sata. To vam je otprilike kao one naše male pekarnice koje posjećujemo nakon burnih izlazaka i pijanstava u potrazi za jednim trezvenim burekom. Uglavnom uputim se po tablu čokolade, kad ono ugodni, sada već dobro znani susjed Alija čim me ugledao, nasmijao se i dobacio - Is your sugar low, again?
Yes - odgovorim ja s nimalo slatkim osmjehom i pomislim na dobrom starom hrvatskom - što te boli ona stvar je li mi pao šećer, te iz protesta samom sebi zgrabim i Čipi Čips, za kojim sam požalio nakon što sam ga u roku odmah strusio te se samim time oprostio od ovogodišnjeg odlaska u formu.
Došavši u Deli bez maske na licu, Alija je to, kao pravi poduzetnik (Snježana Mehun Brooklyna) brže bolje izvukao kutiju maski. Naivno sam pomislio da će na konto naših dobrosusjedskih odnosa i kurtoaznih razgovora, udijeliti koju besplatno, međutim, kako u Americi ništa ne dolazi for free, ponudu je upotpunio cjenikom od 2 dolara po komadu.
You want some? - upitao je poprativši ponudu šarmantnim osmijehom koji je otkrio zube evidentno tretirane duhanskim proizvodima.
Da dobro ste primijetili, nije nosio masku.
Neka hvala vam, nadodam i zgrabim još jednu čokoladu.
Živio kapitalizam i tržišna utakmica. Bilježim se sa štovanjem iz New Yorka u vremenu korona virusa.
PS. Napustio sam Deli samo s dvije čokolade i Čipi Čipsom.