Prvu singlicu objavio je prije 40-ak godina, a do danas je Zrinko Tutić pisao tekstove, komponirao glazbu, te producirao više od 30 albuma za Severinu, Maju Blagdan, Doris Dragović, Mišu Kovača, Željka Bebeka, Nedu Ukraden, Massima, ‘Nove fosile’, Terezu, Tajči... Tri puta su njegove pjesme bile na Eurosongu, dva puta je dobio Zlatnu arenu za filmsku glazbu, jedan je od osnivača glazbene nagrade Porin. Unatoč tome ne voli pretjerano medije, daje intervjue samo kad mora, ali na svako pitanje odgovara izravno i duhovito. Pri tom temperamentno gestikulira i viče kao da sugovorniku želi utjerati strah u kosti i kao da će sve završiti na rubu incidenta. Ne dopušta ni riječ kritike na kolege s kojima je surađivao a najviše ga kako kaže, ljuti amaterizam koji je srozao kvalitetu hrvatske zabavne glazbe i nije stvorio niti jednu novu pjevačku zvijezdu s kojom bi danas i sam volio surađivati.

24express: Prije pola godine najavili ste zajednički koncert s Rajkom Dujmićem. Jesu li pripreme pri kraju i tko je začetnik ideje i zašto?

-Mene i Rajka veže puno stvari – nismo mi bend, mi smo dva luđaka, a naša suradnja traje 40 godina. On je svirao na moja 4 kantautorska albuma i nije tražio ni dinara, ni kune. Rekao je – ti ćeš meni pisati stihove za Fosile! I tako se dogode ‘Milena generacijo’, ‘Bilo mi je prvi put’, ‘Još te volim’, ‘35’, ‘Noćas umiru stare ljubavi’, ‘Ako se rastanemo’ iako nitko te pjesme ne veže uz moje ime, već uz ‘Nove fosile’. Na ovu suradnju me nagovarao dvije godine. Odbijao sam, pa mi je na kraju rekao da bi mu prije dala Claudia Schiffer nego ja. Onda sam najzad popustio.

24express: Turneja počinje u Karlovcu, slijedi Zagreb, pa Varaždin, Rijeka, Pula, Pazin, Split... Kako ste zamislili te koncerte?

Bit će to samo dvorane u kojima se sjedi. Koncerti nikad neće početi kasnije od 8 - pola 9 i trajat će sat i pol, da ljudi mogu nakon toga ili kući ili zalomiti do jutra. Uzeli smo si i razrednicu, Josipa Cvitanovića, šefa orkestra, a s nama na bini bit će samo oni koji znaju vrhunski svirati i pjevati.

24express: Ne mislite li da ljudi ipak više na bini vole vidjeti cajke?

- Cajkaštva je oduvijek bilo ali mora se na tom glazbenom stolu ponuditi i nešto drugo. Kad je Zdravko Čolić prodavao 250, Brena 300, a Bijelo dugme 200 tisuća ploča, ‘Milena, generacijo’ je prodana u 580 tisuća. To znači da je hrvatska zabavna glazba uvijek imala publiku, ali trenutno nema ponude. Moramo ju vratiti u dvorane koje primaju do tisuću ljudi.

24express: Većina vas poznaje kao autora koji je proslavio Tajči, Doris Dragović, Massima Savića, Maju Blagdan, Severinu... Manje je poznato da ste osim zabavne, skladali i filmsku glazbu?

- Da zato što ima stvari koje su bile manje zanimljive medijima. Napisao sam glazbu za pet hrvatskih igranih filmova: “Zlatne godine», «Nausikaja», “Garcia”, a Zlatnu arenu sam dobio za glazbu u filmovima «Kad mrtvi zapjevaju» i «Putovanje tamnom polutkom». Pisao sam glazbu za obrazovni program HRT-a, pa za seriju o Marku Maruliću, mjuzikl “Bajka o maslačku” Sunčane Škrinjarić, kao i glazbeni identitet HRT-a i Svjetskog rukometnog prvenstva. No, medije više zanimaju tračevi, skandali...

24express: Istina. Dakle, kako je počela suradnja s Tajči Matejaš?

- Jednostavno. Tajči me uhvatila na stepenicama tadašnjeg Jugotona i htjela sa mnom razgovarati. Žurio sam na sastanak i rekao joj da dođe u moj kvartovski kafić. Poznavao sam njezinog pokojnog oca Stanka koji je radio kao ton-majstor na radiju, a ona mi je donijela i nekoliko demo-snimaka. Rekla je da je pjevala u “Zvjezdicama”, pa u ZKM-u, a nastupila je i na Zagreb festivalu s pjesmom “Noć od kristala” i pjevala u duetu s Harijem Varešanovićem. Uglavnom imala je već neko glazbeno iskustvo, pa sam joj rekao da ću se javiti kad razmislim. Vidio sam ju kao teen-zvijezdu, jer tad još nije imala formirani glas a željela je biti hrvatska Whitney Houston...

>>> Više pročitajte u 24sataExpressu