O štednjama i ulaganjima je napisano mnogo članaka, knjiga itd. Opcije su različite, sve ovisi od sklonosti ulagača prema produktima ulaganja te sklonosti prema riziku. Spomenuo bih, prije svega, fenomen „redovitog prihoda“. Mislim na plaću, prvenstveno, makar tu spada i mnogo drugih redovitih prihoda (renta, dividende itd). Nažalost, ova priča ne vrijedi za mnogo Hrvata koji rade za poslodavce koji ne plaćaju redovito ili nikako. Ova priča je za ljude koji imaju sreću dobivati svoju plaću redovito, određenog datuma u mjesecu (nažalost, u takvoj državi živimo gdje je i ovo „sreća“).

Oni koji imaju redovite prihode, imaju priliku jedan dio novca odvajati i investirati te „prvo platiti sebi“. Po Babilonskoj filozofiji, izdvojite 10% onoga što zaradite za svoju budućnost. Pokušajte investirati 10% vašeg prihoda. Možda vam je 10% puno. Izdvojite 6,7 %...5 %. To možda i nije neka svota, ali kroz duži period i uz moć ukamaćivanja - postaje zanimljiva i velika. Za te investicije postoje proizvodi koji se mogu smatrati aktivnom štednjom. Gotovo sve banke imaju tzv. aktivnu štednju. Znači svaki mjesec, kvartal itd., vi uložite jednu svotu na štedni račun. To raste i ukamaćuje se kroz više godina. Postoje određeni razredi do određene visine ušteđene svote, od kojih ovisi i kamata. Periodi ulaganja su od 1 do 5 godina. Osobno imam jedan takav štedni proizvod na pet godina. Ovaj način štednje je zanimljiv osobama koje su prilično konzervativne u investiranju jer su bankovni depoziti zaštićeni DAB-om. No, i prinosi nisu pretjerano visoki.

Stambena štednja i treći mirovinski stup

Još jedan, konzervativan, ali i siguran način aktivne štednje je stambena štednja. Kamate su pristojne i još državni poticaj (nadamo se da će ga država i dalje isplaćivati) od 750 kuna za maksimalnu godišnju uplatu od 5 000 kuna. Znači 400 kuna mjesečno i stiže poticaj od države te kamata od štedionice. Naravno, moraju se tu uračunati i troškovi vođenja računa te naknada. Ipak je u konačnici pristojan štedni proizvod još i siguran.

Postoji i treći mirovinski stup. Vrlo malo zaposlenih štedi u tom sustavu. No, ta vrsta štednje je zanimljiva, također zbog državnog poticaja. Netko je shvatio da za 20 - 30 godina neće biti puno radnika da „pune“ prvi stup, pa se treba pobrinuti sam za sebe. Svaki zaposlenik, posebno oni mlađi bi trebali razmisliti o ovom načinu štednje i raspitati se za detalje. Neka iskustva kažu da je tu prosječni prinos oko 5-6 % godišnje.

Investicijski fondovi

Za malo agresivnije, da ne kažem hrabrije igrače, za aktivnu štednju na raspolaganju stoje investicijski fondovi. Ima ih raznih vrsta. Od novčanih do indeksnih. Novčani (kunski i euro) su za konzervativnije ulagače. Zatim idu obveznički, mješoviti i na kraju dionički. Postoje i blue-chip fondovi koji ulažu u zvučne, dobrostojeće i pouzdane tvrtke. Indeksni fondovi ulažu u burzovne indekse (npr.Crobex), što za male ulagače predstavlja zanimljivi način ulaganja bez predznanja o analizi vrijednosnica. U dioničke fondove ulažu najsmioniji ulagači. U većinu fondova se može ulagati „aktivno“, iako  je kod nekih početno ulaganje i po nekoliko tisuća kuna, a sva ostala ograničena na manje svote. Opet ponavljam, provjerite uvjete za svaki fond. U fondovima je važna i ulazna naknada, iako mnogi ne naplaćuju kad se sklopi trajni nalog za ulaganje. Za najhrabrije, educirane ulagače postoji i trgovanje dionicama na margini. No, to prepustimo hrabrima, educiranima i riziku sklonim ljudima. 

Ovo su bile neke sheme ulaganja za aktivne ulagače, ljude koji mjesečno mogu izdvojiti neku svotu od svog prihoda. Ukoliko odaberete neki od ovih sustava štedne i ulaganja, dobro se raspitajte o ulaznim naknadama, troškovima, proučite ranije prinose, informirajte se gdje ulažu sustavi u koje vi namjeravate ulagati. Cijenite svoj redoviti prihod jer on vam može uljepšati budućnost.