U remetinečki zatvor stigao je sa 69 kg. Nakon 19 dana izašao je pet kilograma lakši. Psihijatar ga je “skidao” s 20 tableta heptanona. Kako bi mu olakšao, dao mu je Isusovu sličicu i molitvenik, iako je pjevač ateist. Drogu mu ovog puta nitko nije nudio.
Ponedjeljak, 19. travnja
Hrana u zatvoru je odvratna, nikad nisam jeo nešto gore. Mislim, baš i ne jedem puno. Jedem banane, samo banane. Ujutro u ćeliju donesu doručak koji je grozan i nitko ga ne jede. Samo se popije neka bijela kava, što već, neko mlijeko s kavom. Za ručak dobijemo nešto grozno, ne zna se što je. Nitko to ne jede. Za večeru se nekad dobije nešto normalno, ali rijetko. Može se naručiti hrana u Remetinec, ali tamo većina ljudi nema novca za to. Ni ja nemam novca da naručujem. To naručuju ovi koji su sami u ćelijama s plazmama.
Srijeda, 21. travnja
Život je ovdje maksimalno organiziran. Organizirali su ga sami zatvorenici i zbog toga im se divim. Oni održavaju higijenu, sve sami rade. Čuvari ovdje samo šetaju i otključavaju sobe. Svi se probudimo i zna se tko kuha kavu, tko posprema krevete, tko što čisti. Zna se tko kad ide kod doktora i tko kad prima terapiju. Zna se tko ide u šetnju. Sve se zna. Ja nisam kuhao kavu. Dečki su znali da ne znam, a dovoljno su tolerantni. I sve je dobrovoljno. Nitko te na ništa ne tjera. Organizirano je po dogovoru, ali se zna da svatko radi nešto. Dnevno se može biti vani sat vremena ako se prijaviš za šetnju, ali meni se baš i ne prijavljuje. U depresiji sam, u nekim svojim mislima. Ljudi uglavnom šetaju po 45 minuta. Za razliku od prošlog puta u Remetincu, nisam sreo nikog poznatog. I nitko mi ne nudi drogu, vjerujem da je ovdje ni nema. Razgovarao sam sa psihijatrom. Ponovno mi je dao Isusovu sliku i molitvenik. Ja sam ateist. Skida mi terapiju, što se kosi sa svim mogućim zakonima. Moja doza je 20 heptanona, a on mi je smanjuje bez da se konzultira s nekim kolegom ili mojim liječnikom. Njegova je misija tamo ne samo pustiti čovjeka slobodnog iz zatvora, nego skroz slobodnog. Skida mi heptanone, ali zato me kljuka s drugim tabletama. Za svaki heptanon manje da mi dvije druge tablete koje su deset puta gore od heptanona.
Petak, 30. travnja
Danas su me pustili. Izlazeći vidim Polančeca kako joggira. On je još jedini tu, ove ostale menadžere i političare su pustili. Čeka me moj Igor. Toliko sam sretan što ga vidim da mi se čini da je on Buda, Isus, Muhamed i svi sveci u jednoj osobi. Ušao sam u zatvor sa 69 kilograma, a sad imam 64 kilograma. Nisu mi vratili moj remen i žnirance. Gledao sam popis stvari i remen nisu ni zapisali, a stoji 100 eura. Ali nije to bitno, nego da čovjeku vrate što je njegovo. I prvi put kad sam bio u zatvoru zbog one neke gluposti uzeli su mi šal. Uvijek mi nešto uzmu. To nije lijepo. Zatvor je stvarno grozota, ali sam već oguglao na te neke nesreće koje me stalno salijeću. Kažu da tko se zadnji smije, najslađe se smije. U zatvoru sam napisao i nekoliko pjesama. Neke su ljubavne, neke govore o sistemu koji vlada u ovoj zemlji. Tako, od ljubavi do socijale. Bit će na novom albumu. Jedva čekam koncert 29. svibnja u Boogaloou. Stvarno sam se zaželio svirke, a i puno sam razmišljao u zatvoru. Vrijeme je da pokažem ljudima koliko vrijedim.
1. DIO - 'ZATVORENICI MI DAVALI GAĆE DA NE SMRDIM'