Ove godine, uz već tradicionalni zagrebački koncert povodom Valentinova u Zagrebu, Neno Belan & Fiumens održat će 20.12.2013. veliki Božićni koncert u Areni u Varaždinu. Izvest će svoj unplugged program, a što publiku očekuje te kako Neno Belan gleda na cijelu situaciju provjerite u intervjuu.

Bliži se Vaš veliki božićni koncert, 20.12.2013., u varaždinskoj Areni. Što nam pripremate?

Pripremam zajedno sa svojim bendom i prijateljima iz klape "Kampanel" jedno lijepo cjelovečernje druženje i opuštanje u veoma pozitivnom ozračju, zajedno sa našom publikom, uz pregršt naših lijepih i poznatih pjesama koje oni poznaju i vole.

Na sceni ste prisutni tridesetak godina. Koliko su se uvjeti za uspjeh promijenili od osamdesetih do danas?

Pa recimo da su se demokratizacijom medija jako promijenili, dakle prije je isključivo funkcionirao krvavi rad "po garažama i podrumima", te traženje šanse kod onda malobrojnih diskografa za ulazak u studio, ali kad bi dobio priliku ući napokon u studio, to je značilo jako puno u karijeri. Danas naprotiv bez problema svatko može ući u studio, pa i dobiti ugovor sa jednim od (mnogobrojnih) diskografa, ali mu to ništa ne garantira.

U tri desetljeća bavljenja glazbom sigurno ste se promijenili, sazreli ste. Što je ipak ostalo isto?

Ostao je isti moj duh ili duša, kako hoćete. Naravno da sam iskusniji i zreliji, i da sam puno toga prošao te da su mi jednostavno mnoge stvari jasne, a i naučio sam kako pravilnije reagirati i što napraviti. Međutim ono najvažnije, a to je suština mog stvaralaštva, ostala je netaknuta.

O čemu razmišljate poslije koncerta, kad ostanete sam u hotelskoj sobi?

Pa analiziram to što se izdogađalo te večeri, i važem emocije na način da li sam zadovoljan u potpunosti ili djelomično, a ako nisam zašto je to tako. Tražim i odgovore. Isto tako ako jesam, opet razmišljam na koji način ću taj osjećaj uspjeti sačuvati i ubuduće.

Kako izgleda život Nene Belana, profesionalnog glazbenika? Možete li nam opisati jedan svoj uobičajen dan?

Pa i nema uobičajenog dana, moj život je raznolik i dinamičan. Ponekad sam na putu, bližem ili daljem, u autu provedem dosta sati, telefoniram, ugovaram, dogovaram, ponekad imam medijskih obaveza pa opet letim naokolo da to obavim. Ponekad radim u studiju po cijele dane na nekom novom glazbenom projektu, ponekad sam na terenu, na koncertu nekom svom pa opet tu imam i bezbroj popratnih aktivnosti, a ponekad sam slobodan pa sam kod familije ili sa prijateljima i radim bilo što opuštajući se. Recimo partija biljara kojeg volim.

Recesija je pogodila i diskografsku industriju, glazbenicima se smanjio broj gaža... Možete li si priuštiti da živite od glazbe?

Član sam HGU-a i upoznat sam dobro sa situacijom u svojoj struci. Točno je to što ste rekli, jer mnogi, ako ne i većina glazbenika teško spaja kraj s krajem, kao i mnogi drugi ljudi danas. Ja imam sreću, a možda i bogom dani talent, koji mi je omogućio da se kvalitetno realiziram kao glazbenik, da dostignem nekakav respektabilan status, da ljudi zavole moje pjesme i da od tih pjesama ipak mogu preživjeti i putem dovoljnog broja koncertnih nastupa, ali i putem svojih autorskih prava. Tako da nisam bogat, ali jedan kvalitetan middle class mogu si priuštiti zasad. I meni ni ne treba više, ja sam zadovoljan ovim stanjem.

Na koji ste od dvanaest studijskih albuma najponosniji?

Na ukupan svoj rad. Teško je sada izdvajati neki, jer iza svakoga stoji određeni dio mog života i svaki nosi neku svoju specifičnu priču o sebi.

Znate li tekstove svih svojih pjesama napamet?

Ne znam sve u cijelosti baš. One koje redovno izvodim svakako znam, ali puno pjesama ne stane u koncertni repertoar te prođu godine i onda tekstovi malo izblijede iz memorije, što je sasvim prirodno i normalno. 

Jeste li ikad imali problema s obožavateljima?

Pa ne, ili ako jesam ishlapilo mi je dosta iz sjećanja, jer koliko se ja sjećam, naprotiv, to su uglavnom bili više manje ugodni i srdačni susreti.