To je to što me zanima!

Bojana: U trenucima bez posla ‘čupala’ su me moja djeca...

Glumica Bojana Gregorić Vejzović nedavno je igrala barunicu Castelli u ‘Glembajevima’, a sada se priprema za vrlo posebnu premijeru - predstavu koja govori o nedaćama koje su pogodile Zagreb u 2020.
Vidi originalni članak

Glumica Bojana Gregorić Vejzović (48) gledatelje je osvojila brojnim ulogama, kako onim televizijskim i filmskim tako i kazališnim. Završila je Školu za klasični balet i bila je članica Baleta HNK Zagreb, a glumu je diplomirala 1997. na Akademiji u Zagrebu.

POGLEDAJTE VIDEO: Bojana ima ježa za ljubimca

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Skoro četvrt stoljeća članica je glumačkog ansambla kazališta Gavella. Ova simpatična i mnogima omiljena glumica majka je dvoje djece i uživa u braku s glumcem Enesom Vejzovićem (43). Par se vjenčao 2006. i iste godine dobio sina Raula (14), a četiri godine poslije stiglo je pojačanje u obitelji - kći Zoe (10).

S obzirom na sve nedaće koje su zadesile Zagreb ove godine (korona, potres, poplava...), Filip Šovagović i Dubravko Mihanović sve su to zabilježili i napravili predstavu naziva “Zagreb 2020”, koja bi premijerno trebala biti izvedena 27. studenog u Laubi, kući za ljude i umjetnost (ako Stožer ne odluči drukčije u međuvremenu). Na sceni će biti dvadesetak glumaca i glumica ansambla Gavelle.

Predstava “Zagreb 2020” premijerno bi trebala biti izvedena 27. studenog u Laubi, a vi imate jednu od glavnih uloga. S obzirom na to da govori o tekućoj godini i događajima koji su zadesili Zagreb, je li vam bilo teško čitajući tekst? Jeste li se prisjetili tog 22. ožujka i razornog potresa?

Nemam jednu od glavnih uloga, rekla bih da smo svi podjednako zastupljeni, s ipak većim naglaskom na mlade glumce. Tekst smo stvarali s Filipom i našim dramaturgom Dubravkom Mihanovićem. Tijek predstave prati promišljanja različitih likova što kroz karantenu zbog korone, što kroz situacije nakon potresa te različite privatne probleme koji prate ova 23 lika.

Kako je bilo na probama? Je li bilo nekih anegdota kojih ćete se rado sjećati?

Ma nemate vi dovoljno mjesta i papira da sve anegdote ispričam (smijeh). Kada gledatelji vide predstavu, shvatit će koliko smo se smijali i dobro zabavljali radeći. Bio je ovo najiščekivaniji susret na probama ikad. Umjetnici, a posebno glumci, jedni su od rijetkih koji žude za što više posla. Tako da smo jedva dočekali trenutak prvih proba. No sve je zapravo započelo online, kada smo pisali, snimali na Gavellin Facebook, a onda je krenula zajednička nadogradnja.

Predstava je autorski projekt Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića. Jesu li kolege dopuštali odstupanje od teksta ili da unesete neke preinake jer ipak ste svi prošli kroz taj period pa svatko ima nešto što njega veže uz ovu prečudnu 2020. godinu?

Filip nas je svojom kreativnošću i u najdivnijem smislu ‘ludošću’ i maštovitošću vodio u glumačku ekspresivnu hrabrost koja izaziva smijeh i suze istodobno, a Dubravko je svojim osjećajem za mjeru držao kormilo kamo te improvizacije trebaju ići da ‘udaraju’ u pravu ‘žicu’.Jako je bilo lijepo raditi jer osjećaj slobode i uvažavanja pridonosi prekrasnom svijetu mašte i smijeha.

Možete li zamisliti da pored svih mjera još uvedu i tu da glumci tijekom izvedbi moraju nositi maske? Kako biste vi, ali i gledatelji, to prihvatili?

Odgovornost i zdravlje je svima na prvome mjestu. Kada bi do takve odluke došlo, kazališta bi morala stati na neko vrijeme.Nadam se brzom dolasku cjepiva, razumu svih građana i procijepljenosti koja nam jedina može donijeti povratak starom normalnom.

Igrate tetu Slavicu u “Hotelu Zagorje”, koja je proglašena najboljom predstavom prošle sezone. Roman je tako nakon deset godina dobio predstavu. Tema izbjeglištva, rata, migracija i dalje je aktualna i intrigantna. S obzirom na temu, je li vam bilo teško spremati taj lik?

Sjajan roman Ivane Bodrožić svakako je postavio visoku ljestvicu koju smo s autorskim timom, Anicom Tomić, Jelenom Kovačić i Ladom Kos uspjeli opravdati. S poštovanjem na Vukovar, sve stradalnike bilo je to i više od glumačkog zadatka.

U veljači je bila premijera te predstave, tada je sve bilo “po starom”, čitala sam da su ljudi iz kazališta izlazili u tišini. Izgleda da su proživjeli tekst u njegovoj punoći. Anica Tomić ovih je dana dobila i Nagradu hrvatskoga glumišta za režiju.

Sjajnim scensko-kazališnim rješenjima Anica Tomić s nas sedam glumica donijela je svu snagu emocionalnog užasa koji su te žene prošle. I publika, a i mi, katarzično zaplačemo na svakoj predstavi. Neka zauvijek ostane sve to zapisano u mislima, u srcima, kako se nikada više ne bi ponovilo!

Vašu izvedbu barunice Castelli u komadu “Gospoda Glembajevi” mnogi su hvalili. Uskočili ste i zamijenili Natašu Janjić Medančić, koja je na porodiljnom. Kako su vam se svidjeli ti raskošni kostimi? Poželite li nekad da živite u tim vremenima zbog drugačijeg mentaliteta, stila života, načina odijevanja...?

Ne (smijeh), ne trebamo u prošlost... Barunice Castelli su i dalje oko nas. Žene koje materijaliziraju svoju ljepotu udajom, poluškolovane... nije to nikakva prošlost, a kamoli nešto čemu bi itko težio. Krležina sjajna logoreična rečenica ono je u čemu sam kao glumica uživala, iako sam igrala Melitu u ‘Ledi’ koja mi je puno zabavnija, šarmantnija i dramski slojevitija.

Nakon potresa koji je oštetio stan, uslijedila je i poplava ovog ljeta pa je suprug morao intervenirati. Kako ste s time izašli na kraj?

Imali smo jako puno sreće! Osim malo žbuke na stropu, što je Enes s našim prijateljem Hrvojem sredio, jedini problem bili su napuknuti dimnjaci koje smo također odmah sanirali. Cijela situacija je, moram reći, potaknula moje susjede da zgradu sredimo, što se puno godina odgađalo, tako da sad imamo i novi crijep.

Kako uopće očuvati zdrav razum u ovim teškim vremenima? Što vi činite da ne mislite na sve nedaće?

Mislim da treba priznati bez srama da nam je svima jako teško. Uistinu je potrebno podijeliti ljubaznost, razumijevanje, probati nasmijati ljude oko sebe. Imam boljih i lošijih dana. Ali djeca su me ‘čupala’ najbolje u onim trenucima bez posla. Njihova pozitiva je zarazna. To kako me imitiraju u neurozi karantenskog čišćenja, gdje je ludilo higijene došlo do ribanja fuga s četkicom za zube, to je za film.

Aktivni ste na društvenim mrežama, ali dogodi li se nekad da objavite nešto na Instagramu pa vam klinci kažu da ste to trebali drukčije? Imate li taj dojam da su općenito djeca sad već “naprednija” u tehnologiji od nas odraslih?

Shvaćaju oni da su mreže dio mog posla. Ništa njih iz tog kazališno-televizijskog-javnog svijeta pretjerano ne fascinira. Poštuju, ali nebrojeno puta su mi rekli: ‘To je jazavo mama kak’ ti briješ!’. Ako nekome treba prijevod; jazavo znači bezveze.

Viđate li se s majkom, kako ona podnosi cijelu ovu situaciju?

Mama je dobro, čuvamo je. Fale nam naša velika obiteljska druženja, ali zbog cijele situacije podijelili smo se brat i ja u brizi i obilasku. S hladnim vremenom nekako joj je i ljepše biti kod kuče u toplom.

Postoje glumci koji ne vole gledati serije/filmove u kojima su glumili. Jeste li i vi takvi po tom pitanju ili ipak škicnete?

Zapravo pogledam prve dvije, tri epizode kada je serija u pitanju. Na primjer, glumac može i sam sebi biti korektiv za sljedeći put, ali daleko od toga da pobožno sve pratim.

GREGORIĆ UPOZORAVA Bojana ljuta na nemar nakon potresa: 'Tu prolazi stotine ljudi dnevno. Treba nam novi zakon!'

Kakve si uloge priželjkujete u budućnosti, jednom kad ova ludost prestane?

Priželjkujem prije svega cjepivo jer ovo vrijeme upravo nam je pokazalo da planovi za daleku budućnost ne vrijede ako ne osvijestimo koliko smo međusobno povezani, i kao ljudi, i s planetom koji tako lako uzimamo zdravo za gotovo!

Idi na 24sata

Komentari 4

  • 27.11.2020.

    Lipotica.

  • Zivjela Cenzura! 27.11.2020.

    U antičkim kazalištima su glumci nosili maske.

Komentiraj...
Vidi sve komentare