Još prije 40 godina gospodin Franjo Šafranek dobio je slom živaca kad je otkrio da njegova lijepa supruga Ana potajice čita “Modernu grešnicu”, hit Caroline Invernizio, koji je u zagrebačkoj Zabavnoj biblioteci objavljen 1931. godine. Knjiga je prema njegovu mišljenju navodila na blud i kvarila konzervativni ženski moral, pa ju je Ana Šafranek, junakinja “Tko pjeva, zlo ne misli”, držala u tajnom pretnicu. Danas svaka Hrvatica koja drži do svjetskih trendova pod miškom ima “Pedeset nijasni sive” ili “Tri boje: crvena”...

Zavjeru šutnje o ženskoj seksualnosti prva je na globalnoj razini probila Erica Jong romanom “Strah od letenja”, koji je 1973. postao planetarni hit. Svaka žena koja drži do sebe i do svoje emancipacije - ta je riječ iduća dva desetljeća bila silno popularna - imala je na svojoj polici “Strah od letenja”. U njemu su, s dotad neviđenom iskrenošću, opisane skrivene tajne ženske seksualnosti. Jongova je otkrila prilično raširenu činjenicu ženskih maštanja: takozvanu “ševu bez šlica”, - ŠBŠ, goli seks za jednu noć, u kojemu nema ničeg uzvišenog i ničeg niskog, koji je gola tjelesna strast, lišena bilo kakvih društvenih, obiteljskih, vjerskih prepreka.

‘Strah od letenja’ je prvi probio zvučni zid

To su dva ljudska bića u svojoj prirodnoj želji, bez posredovanja bilo čega sa strane. Ševa bez šlica je, kaže Erika Jong, apsolutno čista. Nema skrivenih motiva. Nema igre moći. Muškarac ne “uzima”, a žena ne “daje”. Nitko ne pokušava dokazati nešto ili dobiti bilo što od bilo koga. To je, ukratko, seks u kojem nitko nikome nije dužan.

“Pedeset nijansi sive”, četrdeset godina nakon “Straha od letenja” tu je matricu izvrnulo naglavačke.

Nitko, ni nakladnik knjige, a vjerojatno ni autorica, nisu mogli ni sanjati da će pripovijest koja govori o mladoj djevici koja upada u ralje besramno bogatog ljepotana pa s njim prolazi kroz labirinte brutalnog seksa, koji podrazumijeva itekakve igre moći, postići takav uspjeh. No knjiga se prodala u više od 40 milijuna primjeraka. Hrvatska priča je drugačija.

‘Tri boje: Crna’: Razvedena majka u labirintu strasti

U “Tri boje: Crna”, i njenu nastavku: “Tri boje: crvena”, koja je ovog tjedna stigla na sve kioske, junakinja nije mlada djevica nego žena čiji se brak naglo raspada, ona ima malodobno dijete, a jednako nenadano ulijeće u vezu sa zelenookim Patrikom, koji je, po njezinim riječima, lijep kao sunce, no i Patrik, poput Greya iz “Pedeset nijansi”, ima razvijen mračni dio ličnosti. Mirta iz “Tri boje” postaje katkad i domina, a ne uspijeva izdržati ni neka druga iskušenja pa odlazi dalje od Anastazije iz “Pedeset nijansi”. Katkad i znatno dalje.

Muškarcima je doista lakše. Oduvijek se smatralo da je erotska literatura njihov zabran. Slavni austrijski pisac Stefan Zweig u portretu o talijanskom zavodniku Giacommu Casanovi navodi kako je njegov autobiografski roman “Povijest mog života” najveći roman uopće ikad napisan - ne toliko zbog stila koliko zbog toga što je svaka od nekoliko stotina žena iz romana u stvarnosti doista ljubovala s čovjekom čije će ime dovijeka ostati sinonim za ljubavnika. Casanova je vragolan, on je opsjenar, izumitelj francuske državne lutrjie, špijun Venecije, pisac drama i filozofskih komada, ali prije svega ljubavnik. On voli žene, za razliku od mračnog Don Juana, koji ih mrzi i prezire, pa ih zavodi samo zato da bi ih mogao slomiti i uživati u njihovoj patnji. Treći velikan ove erotske pozornice je markiz De Sade, čovjek kojemu ni jedna perverzija nije strana.

Zašto je fantazija o porno-mamici tako neodoljiva?

De Sade će u povijesti ostati upamćen više kao veliki, dijabolični filozof koji slavi destrukciju i razaranje nego kao osobit pisac, no i njegovo je ime postalo sinonim. Ženska literatura startala je kasnije pa je i broj naslova manji. No čini se da je val koji je s “Pedeset nijansi sive” krenuo iz Engleske, preplavivši i Hrvatsku, nezaustavljiv. Pornomame osvajaju svijet...