Brojne Hrvatice luduju za seksi hitovima, ali u čemu je tajna?

Još prije 40 godina gospodin Franjo Šafranek dobio je slom živaca kad je otkrio da njegova lijepa supruga Ana potajice čita “Modernu grešnicu”, hit Caroline Invernizio, koji je u zagrebačkoj Zabavnoj biblioteci objavljen 1931. godine. Knjiga je prema njegovu mišljenju navodila na blud i kvarila konzervativni ženski moral, pa ju je Ana Šafranek, junakinja “Tko pjeva, zlo ne misli”, držala u tajnom pretnicu. Danas svaka Hrvatica koja drži do svjetskih trendova pod miškom ima “Pedeset nijasni sive” ili “Tri boje: crvena”...

Zavjeru šutnje o ženskoj seksualnosti prva je na globalnoj razini probila Erica Jong romanom “Strah od letenja”, koji je 1973. postao planetarni hit. Svaka žena koja drži do sebe i do svoje emancipacije - ta je riječ iduća dva desetljeća bila silno popularna - imala je na svojoj polici “Strah od letenja”. U njemu su, s dotad neviđenom iskrenošću, opisane skrivene tajne ženske seksualnosti. Jongova je otkrila prilično raširenu činjenicu ženskih maštanja: takozvanu “ševu bez šlica”, - ŠBŠ, goli seks za jednu noć, u kojemu nema ničeg uzvišenog i ničeg niskog, koji je gola tjelesna strast, lišena bilo kakvih društvenih, obiteljskih, vjerskih prepreka.

‘Strah od letenja’ je prvi probio zvučni zid

To su dva ljudska bića u svojoj prirodnoj želji, bez posredovanja bilo čega sa strane. Ševa bez šlica je, kaže Erika Jong, apsolutno čista. Nema skrivenih motiva. Nema igre moći. Muškarac ne “uzima”, a žena ne “daje”. Nitko ne pokušava dokazati nešto ili dobiti bilo što od bilo koga. To je, ukratko, seks u kojem nitko nikome nije dužan.

“Pedeset nijansi sive”, četrdeset godina nakon “Straha od letenja” tu je matricu izvrnulo naglavačke.

Nitko, ni nakladnik knjige, a vjerojatno ni autorica, nisu mogli ni sanjati da će pripovijest koja govori o mladoj djevici koja upada u ralje besramno bogatog ljepotana pa s njim prolazi kroz labirinte brutalnog seksa, koji podrazumijeva itekakve igre moći, postići takav uspjeh. No knjiga se prodala u više od 40 milijuna primjeraka. Hrvatska priča je drugačija.

‘Tri boje: Crna’: Razvedena majka u labirintu strasti

U “Tri boje: Crna”, i njenu nastavku: “Tri boje: crvena”, koja je ovog tjedna stigla na sve kioske, junakinja nije mlada djevica nego žena čiji se brak naglo raspada, ona ima malodobno dijete, a jednako nenadano ulijeće u vezu sa zelenookim Patrikom, koji je, po njezinim riječima, lijep kao sunce, no i Patrik, poput Greya iz “Pedeset nijansi”, ima razvijen mračni dio ličnosti. Mirta iz “Tri boje” postaje katkad i domina, a ne uspijeva izdržati ni neka druga iskušenja pa odlazi dalje od Anastazije iz “Pedeset nijansi”. Katkad i znatno dalje.

Muškarcima je doista lakše. Oduvijek se smatralo da je erotska literatura njihov zabran. Slavni austrijski pisac Stefan Zweig u portretu o talijanskom zavodniku Giacommu Casanovi navodi kako je njegov autobiografski roman “Povijest mog života” najveći roman uopće ikad napisan - ne toliko zbog stila koliko zbog toga što je svaka od nekoliko stotina žena iz romana u stvarnosti doista ljubovala s čovjekom čije će ime dovijeka ostati sinonim za ljubavnika. Casanova je vragolan, on je opsjenar, izumitelj francuske državne lutrjie, špijun Venecije, pisac drama i filozofskih komada, ali prije svega ljubavnik. On voli žene, za razliku od mračnog Don Juana, koji ih mrzi i prezire, pa ih zavodi samo zato da bi ih mogao slomiti i uživati u njihovoj patnji. Treći velikan ove erotske pozornice je markiz De Sade, čovjek kojemu ni jedna perverzija nije strana.

Zašto je fantazija o porno-mamici tako neodoljiva?

De Sade će u povijesti ostati upamćen više kao veliki, dijabolični filozof koji slavi destrukciju i razaranje nego kao osobit pisac, no i njegovo je ime postalo sinonim. Ženska literatura startala je kasnije pa je i broj naslova manji. No čini se da je val koji je s “Pedeset nijansi sive” krenuo iz Engleske, preplavivši i Hrvatsku, nezaustavljiv. Pornomame osvajaju svijet...