Dok je 90-ih Dora bila punog sjaja, zanimala je sve autore, diskografe i pjevače. Sve. Bilo je važno samo biti tamo. Nikakav PR pjesmi nije trebao ako je prošla na Dori. Uspinjanjem na pozornicu hotela Kvarner u Opatiji, bila je završena marketinška priča.
POGLEDAJTE VIDEO:
Tako se, u najkraćim crtama, može opisati nekadašnja moć izbora pjesme Hrvatske za pjesmu Eurovizije. Novinske redakcije su u Opatiju slale perjanice show novinarstva, a podjela na zvijezde i novinare nije bilo. Svi smo sjedili za istim stolovima, jeli, pili i pjevali i jedni drugima radili spačke, ludo se zabavljali.
Među novinarima su prednjačili Damir Strugar i Zoran Simić, dva doajena show novinarstva. Organizirali su i interne kladionice na kojima bi redovito glavni favorit – izgubio. Nema veze, glavno je bilo dobro se zabaviti, skupiti novac s kojim su se kasnije plaćale ture pića. Siniša Svilan pola sata ili sat je, u mokrim hlačama i laganoj majici, sjedio na zidiću i čekao pomoć jer se odvažio baciti u more, a ključ od auta, gdje je spremio odjeću i ključ od hotelske sobe, ostavio je u autu. Koji se zaključao.
Radost odlaska na Doru osjećala se u Zagrebu tjednima prije nego se uopće krenulo put Opatije. Biti sudionikom Dore i tuluma koji se prepričavaju i 30 godina kasnije tad je bila stvar prestiža. Voljelo se, primjerice, ići kod Makedonca. Tekstopisac i skladatelj Nenad Ninčević pozvao bi njih 20 na večeru, a došlo bi ih 80. Stajale su te večere i do šest tisuća ondašnjih njemačkih maraka. Ninčević, Lilić... rekli bi gazdi do koje svote može ići, a gazda bi ih u jedan ili dva u jutro zvao i rekao "Prešli smo budžet".
Tulum se, dakako, nastavio, a nerijetko je i sam gazda dobro počastio. Nije se rezervirao stol nego cijeli restoran. Zapravo, nekoliko njih. Neno i ekipa u jednom, Lilić s društvom u drugom, preko puta Zelengaja... Pjevači, novinari, diskografi… cijela je svita išla od jednog do drugog, pa trećem... nije se znalo tko pije, ali se itekako dobro znalo tko plaća.
Doru nije propuštao ni Zdenko Runjić. On "s ludom mladosti" nije odlazio Makedoncu, volio je večerati u Zelengaju, kultnom restoranu koji više ne postoji. I Zdenko, koji je inače išao spavati oko 23 sata, na Dori bi lijegao oko jedan ili dva u jutro. Spavanja, sjećamo se svi, tih godina u Opatiji nije bilo. Možda sat ili dva nakon ručka u Ružmarinu, koji srećom i danas postoji. Tad je bilo normalno ići s tuluma na tulum, iz jednog restorana u drugi. Pokušavam zamisliti da danas banem nekom pjevaču i njegovom društvu na tulum zatvorenog tipa i samo sjednem za stol. Nezamislivo, a nekad tako normalno. Nekad smo doista imali zvijezde, koji su na tulumima bile 'obični veseljaci'.
Ni jedan tekst o njima nije se smatrao ekskluzivom, taj pojam bio je rezerviran za Micka Jaggera i ekipu. Danas imamo ekskluzive, ali nemamo zvijezde. Kako bi se danas shvatilo da novinarka s djetetom i mamom uz sebe pred povećim društvom priđe pjevaču i kaže „Hoćeš me ženiti? Ne moraš raditi one glupe radnje, sina dobiješ u paketu sa mnom?“. Glavni akter, tad slobodan Vlado Kalember, shvatio je to kako je i trebalo, kao zafrkanciju. Pa je i sam dodao „A ovo je i punica koja ide u paketu?“.
Došao bi na Doru i Žera, Dino Dvornik... momci koji baš i nemaju veze sa zabavnom glazbom. Posebice u godinama kad su Dora i Porin bili spojeni pa je veselje u Opatiji trajalo sedam dana. Estrada još prepričava kako je Dino Dvornik s hotelskog balkona, usred bijelog dana, mokrio po prolaznicima. I kako je Davor Gobac majci u izravnom prijenosu poručio da može biti sigurna kako neće napraviti nikakvu nepodopštinu jer je smješten u sobi s Dinom.
Velikane poput Ive Robića, Alfija Kabilja… mi novinari gledali smo s velikim poštovanjem. Nezamislivo je bilo doći po izjavu a ne znati cijelu njegovu biografiju. Interneta nije bilo, pa smo se još u Zagrebu debelo pripremali za koju minutu razgovora s njima. Sa sobom smo na put uvijek vukli tekicu s pitanjima za barem 20 sudionika. Ponekad smo, u nepažnji, bili i okrutni. Okružili smo 1993. Zrinka Tutića, Nenada Ninčevića i Maju Blagdan. Čekalo se proglašenje pobjednika a kladionice su govorile da će to biti Maja. Glavni favorit, koja je iste godine prepjevala i Gabinu "Vino i gitare". U jednom trenutku, glave su se okrenule i u hipu smo svi odjurili do grupe Put koja je pobijedila s "Don't Ever Cry". Nenu, Zrinka i Maju ostavili smo same. Tutić je zbunjeno gledao i razočarano zaključio "Svi su otišli".
Te 1993. Dora se još službeno zvala Crovizija. Tek dvije godine kasnije, 1995., mama Dore i čelična Lady, Ksenija Urličić, promijenila je naziv i natjecanje je dobilo prema poznatoj hrvatskoj skladateljici Dori Pejačević. "Jedini moj", nije jedina pjesma čije stihove i danas svi znamo a na Dori nije pobijedila. Tu su i "Idi" Petra Graše, "Opium" od Magazina, "Sexy cool" grupe Divas, koja je na Dori bila deseta da bi samo koji mjesec kasnije bila proglašena hitom godine. Giuliano je pjevao "Dobro mi došla ljubavi", Oliver Dragojević "Boginju", "Lučiju"... i nikad na Dori nije pobijedio.
Devedesetih su na Doru dolazile veličine. Ili oni koji imaju istinske šanse to postati. Mladi pjevači s glasom, karizmom i kvalitetom. Među njima je, baš 1993., bila i Nina Badrić. Pjesmu "Ostavljam te" napisali su joj Rajko Dujmić i Jasenko Houra, a Nina je s njom bila sedma. Rajko Dujmić je tad u ACI restoranu naručivao školjke, ribe, butelje za poveće društvo. Nakon nekoliko tura, laktom je ispod stola gurnuo Ninčevića i upitao "Ti imaš novce da ovo platiš?". Ninčević ga je pitao "Jesi normalan?", a Rajko "Pa kako ćemo?". Rajko se, dakako, šalio s Ninčevićem i platio račun.
Nakon tog nastupa Nina je potpisala prvi profesionalni ugovor s Croatija Recordsom. Nastup Jelene Rozge, drugoplasiranom pjesmom "Aha" zapazio je Tonči Huljić i pozvao je u Magazin. Dora je bila ulaznica za karijeru iz snova. Tony Cetinski već je bio megazvijezda kad je pobijedio na Dori. Godinu kasnije otpjevao je refren pjesme "Nek' ti bude ljubav sva" spuštajući se na pozornicu po stepenicama uz vatromet. Na Dori su davnih godina prvi put izašli pred publiku i predstavili se Petar Grašo, Jelena Rozga, Colonia, Matteo Cetinski.
U Opatiju se tih godina nosila posebna odjeća. Haljine su se šivale samo za Doru, odlazilo se u Italiju po odijela, ne pamtim da je itko tijekom večernjih nastupa bio u 'običnim' trapericama i tenisicama. Sasvim drugačije druženje, ali i pristojnost i uvažavanje nego danas.
Tri godine nakon pjesme "Jedini moj", 1996., Maja Blagdan pobijedila je sa "Svetom ljubavi". Pobjedu nije zasjenio ni incident viđen u prijenosu uživo. Na pozornici je, naime, došlo do manjeg požara koji je brzo bio ugašen. Adrenalinske zgode imao je i jedan od voditelja, Duško Ćurlić. Redatelj Krešo Dolenčić zamislio je da se s Danielom Trbović na pozornicu doveze na motoru. Ćurlić u životu nije vozio motor pa je tri dana trenirao i vozio vespu po Opatiji. Dovezao je nekako Danielu na pozornicu, čak su i krug po bini napravili no kad se zaustavio, bio je potpuno izvan sebe - nije znao ni vodi li Doru, Porin, Miss Hrvatske, što treba reći...