Cannes ‘82. Stigli su gotovo svi očekivani gosti. Bilo je dobrih glumaca, ali ne i atraktivnih imena. A novine traže zvijezde sa zanimljivim storijama iz privatnog života, skandalima, vape za pikanterijama. Odjednom, procurila je informacija. Treba stići zagonetna Faye Dunaway. Takva se vijest mora odmah provjeriti, piše splitski fotograf s losanđeleskom adresom u svojoj fotomonografiji “Jadran Lazić: 50 godina fotografije”, čija se promocija nastavlja danas na Hvaru u Jelsi.
Dok su kolege fotoreporteri nagađali hoće li Faye uopće doći, ja sam znao datum, vrijeme i broj leta aviona iz Londona. Na aerodromu sam pogledao na sat - avion je stigao na vrijeme. Pokušao sam, kao i obično, izaći na pistu, ali me ovoga puta zaustavila policija. Objasnili su da imaju nalog da ne smiju nikoga pustiti.
Nisam se mnogo uzbudio. Znao sam, srest ću je na kontroli putovnica. Stigla je u pratnji novog supruga, fotografa i redatelja Terryja O’Neilla. Bila je iznenađena, ali se nije bunila, kao što sam očekivao.
Za Faye kažu da je čudna i nepredvidiva. Umjesto da ode s aerodroma, popela se u restoran. Kasnije sam doznao da je imala sastanak s vlasnikom jedne poznate firme za unajmljivanje tjelohranitelja. Prišao sam stolu da bih napravio nekoliko fotografija. Stavila je naočale za sunce.
- Takva fotografija ništa mi ne znači - rekao sam joj i zamolio je za kratki randevu u vrtu hotela gdje će odsjesti. Iznenadila se što znam ime hotela i pristala je. Sjeo sam u automobil i krenuo prema njenom hotelu. Nalazio se visoko u brdima, negdje na pola puta između Nice i Cannesa.
Želio sam stići prije nje. Pred hotelom Villa vidio sam Faye Dunaway i ustanovio da nisam izabrao najbliži put. Podsjetio sam je na obećanje. Bila je vrlo ljubazna. Izašli smo u vrt hotela. Snimao sam je kraj vodoskoka, na malenom zidu iza kojega se pružao pogled na Azurnu obalu. Faye je izgledala onako kako sam je zamišljao. Imala je lijepo začešljanu kosu, vitku figuru i hladan pogled koji me opominjao da požurim.
Nisam bio spreman za razgovor. Dok sam je fotografirao, pričali smo o nekim banalnim stvarima - kako je letjela, kakvo je vrijeme u Londonu, sviđa li joj se Azurna obala. U jednom trenutku uspio sam je i nasmijati. Dok sam vadio filmove iz aparata, Priscilla (ataše za press) mi je rekla da će Faye tek trećeg dana doći na konferenciju za novinare.
Sutradan sam posjetio Priscillu u njezinu uredu, noseći pod rukom France Soire. Na naslovnoj strani, uz, dakako, moju fotografiju Faye Dunaway, pisalo je: Velika zvijezda u Cannesu. Nastao je kaos među fotoreporterima. Faye je u Cannesu? Gdje, kako, kad je stigla? Počela je potjera. Plijen je bio daleko od lovaca.