Ne mogu reći "lijep film", jer tema koja je obrađena nimalo nije lijepa. Ali dojmljiv film je sigurno. Poludokumentaran, crno-bijeli film, prikazani živi svjedoci, čitani izvaci iz dnevnika Diane Budisavljević. Dakle, sve argumentirano i istinito. Nakon završetka filma - tajac. Toliko emocija nabijenih u - tišini. Ne ponovilo se!!!! A vi, koji branite i zagovarate te zlotvore i tu zločinačku tvorevinu - nestanite. Idite odakle ste i došli. Jer Hrvati iz Hrvatske sigurno niste!!!!! Pravi Hrvati se srame i ustaša i ndh i zds!!!!!

Idejna osnova scenarist-redatelja. Jadna ja. Nemam nikakvog dara, a htjela bih pred kamere i da se o meni priča. Znam. Ljudi se pale na neke događaje i ustaško partizanske teme iz drugog svjetskog rata. Ona kozaračka djeca i Dijana Budisavljević. Upotrebit ću njih kao sredstvo vlastitog uspjeha. To je zloupotreba, ali nema veze, ionako su svi već mrtvi, pa nikome neće škodti. Glavno da ja dođem pred kamere. A tamo će me dovesti neoustaše i neočetnici zajedno sa neopartizanima i antipartizanima. Oni se pale na takve teme. Osim toga tu se radi o sirotoj djeci, mučenicima i jednoj heroini, pa se niko neće usuditi ni pomislitit da sam tako nehumana da bi ih zloupotrebila radi svog uspjeha. svi će misliti da je to pijetet prema sirotoj djeci i divljenje Dijani. Trebam još naći neku glupaču da glumi Dijanu. Ona će stalno pokazivati lice mučenice i patnice, kao da su nju Ustaše mučile, pa će blesavi gledatelji misliti da je to pijetet prema djeci. Ali ja nemam pojma o snimanju filma. Nema veze. Ja ću istaknuti upravo to svoje neznanje i nedarovitost i greške, pa će ljudi misliti da je to neka super umjetnost art film, a ne ono što jest - škart film. Ha, ha. Glavnu glumicu, a i druge, ću najčešće prikazivati s leđa, kao da su upravo leđa glavno glumačko izražajno sredstvo. Radnja mora biti besmislena i izvještačena, tako da se gledatelji osječaju glupima zato što ju ne razumiju. Fotografija sadržajno prazna i tehnički loša i u crnobijeloh tehnici da se sve doima ozbiljno i čista umje

Film hoće reći da nesretna djeca nisu bitna ni važna, pa čak ni Dijana Budisavljević, i da je jedina žrtva ustaškog režima i zločina bila glumica Alma Prica. Gledatelji koji su gledali film su kolateralne žrtve. Ali prošli su gore od Alme Price, čija je gluma, nećete vjerovati, gora čak i od moje. Sve u svemu, gledajući isključivo filmsko-zanatske i umjetničke aspekte, film je zadnja bijeda, sramota filmske umjetnosti - škart. Nije mi jasno kako se ne srame svojih riječi oni koji nešto dobro kažu o njemu. Ja bih radije šutio nego bio takav licemjer.