Moja obitelj se bavila proizvodnjom cvijeća kad sam bila mala, pa sve do mojih tinejdžerskih godina. Dan žena je bio dan kad smo imali najviše posla, svi smo bili aktivni i pomagali. Imam baš lijepa sjećanja na to. Na taj dan mi moji sinovi i tata donesu cvijeće, što me jako veseli, govori nam Iva Todorić.
Na pitanje tko je najhrabrija žena koju poznaje, Iva je kratko i jasno odgovorila: 'Moja mama'.
Rođenjem djeteta ispunio joj se životni san
Mnogi faktori utječu na odluku žena kada bi htjela da postane majka, od financijske stabilnosti, psihičke i fizičke spremnosti i slično... Iva pojašnjava koliko je to na nju utjecalo:
- Ja nisam morala razmišljati, imala sam uvjete da mogu kad ja to želim. Ali da je majčinstvo ozbiljna organizacija i odricanje, apsolutno je. Biti mama je najljepša, ali i najzahtjevnija i najodgovornija uloga koju nam život ponudi.
Razni osjećaj prođu kroz ženu kad sazna da je trudna.
- Presretna sam bila. A još kad sam saznala da nosim djevojčicu, moju prvu ljubav Taru, ispunio mi se životni san - kaže Iva.
Mnoge trudnica tijekom devet mjeseci na razne načine pripremaju se za porod. Neke odlaze na tečaje, čitaju knjige o odgoju djeteta, traže savjete od drugih mama...
- Radila sam dva tjedna prije poroda, a onda sam morala ležati jer se Tara spustila prenisko. Nisam bila nespremna jer je oko mene bilo puno male djece, a ja sam i tip žene kojoj je to išlo vrlo lako - rekla je.
Taru je rodila carskim rezom. U bolničkoj sobi mamu i bebu je čekao tadašnji Ivin suprug i cijela njezina obitelj.
- Prenijela sam sedam dana pa sam morala na drip koji sam dobila u 7 ujutro, ali Tara se nije dala. Lijepo joj bilo ispod maminog srca. Rodila sam je malo prije ponoći, a vidjela sam je tek ujutro. Sjećam se da sam ležala u intenzivnoj sobi i donosili su bebe, a ja sam odmah osjetila da je to moja Tara. Prošle su 22 godine otad. Ne sjećam se što sam tad mislila, ali dobro se sjećam osjećaja. Sreća me preplavila - priča Todorić.
Kasnije je rodila sinove Ivana i Antu.
- Moram priznati da kad sam rodila Antu nikad dotad nisam osjetila takvu sreću. Kad sam se probudila iz narkoze i vidjela njega u košari pored mene... Sjećam se da sam nazvala tatu i rekla mu da nikad nisam osjetila ovakvu sreću. Možda je bilo i do narkoze. Ha ha ha. Ali taj osjećaj sreće je zauvijek u meni - kaže nam.
'Sve je kod mene podređeno djeci'
Pitali smo Ivu koliko majčinstvo utječe na njezine poslovne odluke i ciljeve:
- 100 posto. Sve je kod mene podređeno djeci. Oni su još uvijek moj prioritet. Kad kažem još uvijek, mislim da će doći dan kad ću život kreirat prema sebi, a ne prema njima - dodaje da je balans između privatnog i poslovnog života jedno od najvećih umijeća.
- Ta tako jednostavna riječ, a toliko treba vremena dok ga postigneš - kaže.
Veliki broj žena i majki osjeti diskriminaciju na radnom mjestu.
- Mislim da ne postoji žena, a onda i majka koja to nije osjetila. Ipak, živimo u dobu gdje muškarci vladaju svijetom - objašnjava.
Za kraj smo je pitali može li žena imati sve?
- Svako od nas ima svoju definiciju što mu je to sve. Moje sve su moja djeca, a onda moja obitelj. U obitelj spadaju i prijatelji koji su postali obitelj. A onda moje sve je i moj mir.Vjerujte da svako ima drugačije 'sve'. I mijenja se kako se mi mijenjamo. Ja sam osoba kojoj nije bitno jesi li muško ili žensko, meni je bitno kakav si čovjek, tako da nisam baš sugovornik za zauzimanje strana. Moja strana je uvijek ljubav - zaključila je.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU ZABAVNO EDUKATIVNOG SHOWA 'TKO JE KRIV?'