Atheist Rap jedan je od najboljih punk bendova s ovih prostora i gotovo nezaobilazan dio line upa festivala alternativne glazbe. Od 2005. do pandemije, kako sami kažu, živjeli su na kotačima. Na Exitu smo ih uhvatili nakon koncerta.
U jednom intervjuu naveli ste da ste pesimisti i da ne vjerujete u to da će nam ikad biti bolje, mislite li to još uvijek?
Vladimir: Apsolutno, stvari idu samo na gore i bit će još gore. Tako da ne moramo brinuti da ćemo naprasno postati optimisti. To nije pesimizam, to je realizam.
Aleksandar: Hiper realizam.
Stvarno vjerujete u to?
Vladimir: Bit će bolje prirodi kad nas nestane. Ako nastavimo ovako...Znaš, nije do nas, na globalna kretanja utječu elite, sad, jesu li elite raspoložene... A kakva nam je elita, s kupljenim diplomama i ne znam, gomila dunstera, u čudnom smjeru se krećemo. Pa pogledaj samo primjer Trumpa, j****, je li netko mogao vjerovati da će takav gulanfer postati predsjednik Amerike? To je samo dokaz da Toma Grobar naš nije incident, to je postala matrica i pravilo... Ili Bandić da će biti doživotni gradonačelnik Zagreba, pa daj ajte, molim vas...
Zoran: I onda smo mi pesimisti...
A što bi se trebalo dogoditi da bude bolje?
Aleksandar: Da se probude ljudi i da ne pamte samo tri dana. Nego da vježbaju - četiri, pet, šest...
Zoran: Pa dobro, kad vidim izbore u Zagrebu lokalne, to je stvarno impresivno, takva ekipa i tako uvjerljivo da dobije izbore i to djeluje obećavajuće i trebalo bi nama biti uzor jednog dana.
Vladimir: Pitanje je što se dogodi iza toga.
Zoran: A dobro, ajd' sad... Eto ovo je sad lijepo i fino i to je neka fina ekipa koja djeluje ok. Što će bit za pet godina ili deset, ja mislim da će napraviti neke dobre stvari.
Vladimir: Promjene će nastati kad Europa počne gladovati.
U istom intervjuu ste naveli da se osjećate isto kao i na početku karijere, samo sad živite zdravije. Što točno radite po pitanju zdravog života?
Aleksandar: Pazimo. Manje ločemo i više cijenimo svoje tijelo.
Zoran: Više spavamo.
Vladimir: Više upotrebljavamo, a manje zloupotrebljavamo droge. Ako ćemo droge definirati kao lijekove.
Kako je pandemija utjecala na vas emotivno, financijski je na sve utjecala manje-više isto.
Vladimir: Financijski katastrofa, emotivno... Jedno vrijeme me ambivalencija uhvatila. Mnogo ste mi nedostajali, a niste mi uopće nekad nedostajali, od 2005. mi smo maltene na kotačima non-stop. I onda uslijedi period jedan kad je rez i nema ničega i onda se to produžilo na neočekivano dugo... I sad svatko se okrenuo rješavati neke egzistencijalne probleme na sasvim drugačiji način, ne možeš se baviti onime čime se inače baviš, dijelom smo se tako malo razišli, dijelom smo se okrenuli prema obiteljima i sad fakat imamo svi klince i svi prijatelje koje smo, kako živimo u kontri, mi smo u kontra fazi, nama su radni dani - vikendi, kad su njima neradni i ta druženja su se prorijedila, a za vrijeme korone sam se baš pospajao ponovo s nekim ljudima i sa te strane je to neki benefit. I onda se zaželimo i onda ove probe sad...Imali smo u par navrata kretali s probama, ali opet netko se razboli i tako neke situacije i onda sad sviramo kao ludi. Osjeti se da nam je nedostajalo.
Koliko vas Exit veseli?
Vladimir: Ajde netko drugi...
Aleksandar: Mene veseli kad vidim ljude ispred sebe kojih minimum pola poznajem osobno. Nisu to ljudi iz Novog Sada, njih ima najmanje. Ljude koje srećeš diljem bivše zemlje, odnosno regije kako se to sad kaže i kad ih vidiš tu i kad ih vidiš da su veseli, to tebi vraća isto radost. Tako da ja volim to.
Zoran: To dođe kao neki sajam poljoprivredni
Vladimir: Sad sam to htio reći...
Zoran: Pa da, kad se skupe svi ljudi iz branše, novinari, tonci, producenti, muzičari, svi iz posla, vozači, onda se tu nađu i kren...: 'Gdje si, što ima...' i tako. To je jako lijepo.
Vladimir: Baš je skroz sajamski festival. U pravom smislu te riječi, sve je upleteno i razno razni odnosi.
Zoran: Da, to nas najviše veseli.