Jane Birkin je mitska figura francuske glazbe, pa i kinematografije, dakle značajna kulturna činjenica o kojoj je divan dokumentarac (“Jane B. par Agnès V.”, 1988.) snimila velika Varda, a opet ovu inspirativnu ženu iza koje je mnogo filmskih uloga i 14 albuma, šira javnost i dalje, čini se, percipira ponajviše kao modnu ikonu po kojoj su u Hermèsu nazvali skupocjenu torbu. Prije svega, dakako, poznajemo je kao Gainsbourgovu curu koja je sedamdesetih dekadentnim ponašanjem izluđivala papu. Serge Gainsbourg, đavolski neodoljiv enfant terrible francuskog popa, ali i filma, upravo on je stvorio mit Birkin, on je, pretjerano bi bilo reći, uništio, ali u stanovitoj mjeri svakako oštetio taj svoj osobiti pronalazak i proizvod, mladu Engleskinju iz bolje kuće (majka poznata glumica, otac špijun (!), it djevojku vibrantne londonske scene šezdesetih i evidentno autentičan talent). “L’amour et l’amour”, satirična drama u kojoj su 1969. njih dvoje glumili zajedno, fatalna je točka gdje počinje jedno od onih ludih, hiperproduktivnih, a ujedno autodestruktivnih umjetničko-emotivnih partnerstava, amour fou koja se napaja u neprestanom osciliranju između dominacije i submisivnosti, ekstaze i martirija, privlačnosti i konflikta.