Za sada dva do četiri puta mjesečno, a preko ljeta i svakog vikenda, s puno nade da će u budućnosti to biti i češće Gornjogradske coprnice vode na obilazak Gornjim gradom. Kreću od Manduševca gdje su se po legendama okupljale, ispred Katedrale objašnjavaju legendu u Crnoj školi i Crnoj kući na Kaptolu 29. Na Opatovini gledaju kako Kata Cankovica sprema čarobne napitke i produžuju da Markovog trga gdje očekuje plemkinja Oršić i nove legenda. Tura završava ispred kina Tuškanac gdje su nekad, izvan zidina grada, spaljivali vještice.
- Ideja je krenula od prijateljice koja je htjela da napišemo nešto za natječaj za TZGZ, pa smo raspravom došli do toga da to bude priča o vješticama iz prošlosti Zagreba - kaže Suzana Antolić, diplomirana socijalna radnica.
I čarolija se zakotrljala. Prijateljica je znala povjesničarku koja je diplomirala na temu vještica pa je među coprnice uvela i magistricu povijesti Martinu Findrik, koja u turističkoj turi glumi Katu i Sibilu. Ona je pak istražila informacije po knjigama i sudskim spisima i tako se priča počela slagati. Prije su coprnice šetale Zagrebom samo jedan mjesec u godini i to po danu. Tada je u turu bila uključena i radionica izrade maske srama. Koncept se tijekom vremena nadopunio detaljima.
- Mijenjao se koncept ali i coprnice jer kolegica s početka priče morala je potražiti plaćeni posao drugdje jer coprnicama je period uhodavanja bio jako spor i dug. Vodiči su se izmjenjivali dok nisu naišle na Danielu Bajić Kovačić koja je bila voljna biti vještica i razvijati storytelling metode - kaže Suzana.
Mirka Šafarić Vučko u prvoj je verziji bila asistentica Kati Cankovici da bi toga postala plemkinja. Sudionici na kraju ture budu jako zadovoljni, kažu da uđu u prošlost na kratko, u jedan drugi svijet. Zagreb dožive na drukčiji način a kažu i da se odlično zabave. Ove mlade poduzetne žene spojile su struku s užitkom. Profesorice povijesti, socijalne radnice danas imaju posla s vradžbinama, kostimima i legendama.
- Tehnikalije s kojima se susrećemo u radnim zadacima većini je totalno nezamisliv. Razmišljale smo i gdje pronaći pravi kotao, kako ga prenijeti iz malog skladišta u Preradovićevoj do Gornjeg grada i koji napitak pripremiti radoznalim očima u nekoj mračnoj zagrebačkoj ulici - priča Suzana.
Slatke su to glavobolje četveročlane ekipe zadužene za baš sve aspekte organiziranja turističke ture. One same šiju kostime, nose kotlove i pronalaze prave lubanje kojima će potkrijepiti jednu od legendi ispred tridesetak pari znatiželjnih očiju. Ne žele odbaciti vještičje oprave, ne odustaju od igre.
- Želimo unijeti malo magije u svakodnevicu, ugođaj iz knjige prenijeti na ljude i ulice. Ponekad nam se čini da se bolje zabavljamo od naših posjetitelja. Navikli smo i na čudne poglede kad u kostimima prolazimo zagrebačkom špicom. Veliko je zadovoljstvo prenositi ljudima taj dječji zanos i drugačiji pogled na ulice grada, rekonstruirati im prijašnji svijet - kaže Suzana koja već na jesen planira novu tajanstvenu turu.