Glumica Jelena Perčin (42) se u dokumentarnoj seriji 'Dosje Jarak' novinara Andrije Jarka (53) prisjetila pokojne prijateljice Ivane Hodak, koja je upucana na pragu stana u Zagrebu 2008. godine.
- Bile smo mlade i pune idealizma i mislile smo da svijet čeka samo na nas - prisjetila se Jelena, koja je Ivanu upoznala u srednjoj školi.
- Upoznale smo se u srednjoj školi. Imale smo specifično upoznavanje. Ja sam došla iz Dubrovnika i upisala sam se u zagrebačku gimnaziju, prvu Privatnu gimnaziju. Malo sam bila ‘autsajder‘ jer sam došla obrijane glave odjevena sva u crno, a Ivana je bila miljenica škole. Najzabavnija, najzgodnija. Išli smo na izlet u Rim i mene je svatko u školi gledao onako, nije baš bilo milo družiti se sa mnom, a ni meni s njima, onako, bila sam baš u otporu. Ona je došla do mene i pitala me: ‘Hoćeš li da idemo zajedno po gradu po dućanima?‘. A u mojoj glavi je bilo: ‘U koji isti dućan bi nas dvije mogle ući?‘ - prisjetila se za RTL.
Planirale su biti vjenčane kume, a u trenutku Ivanina ubojstva su obje bile trudne. Tog tragičnog dana trebale su se naći na kavi u gradu, ali ju je Jelena u zadnji čas odgodila jer nije stigla.
- Bio je jako lijep jesenji dan. Mi smo to jutro trebale piti kavu u Umjetničkom paviljonu. Imale smo dogovor jer je Ivana trebala biti moja vjenčana kuma. Zapravo smo trebali ići malo gledati časopise gdje bismo tražile ideje za vjenčanice. Zadržala sam se i nazvala je da neću stići na kavu. Morala sam na snimanje te smo se dogovorile da se svakako vidimo poslije mog snimanja predvečer. Ona se vratila u stan po neke stvari i zapravo nije nikad došla do stana... - pričala je glumica.
Na Ivaninom je sprovodu držala govor, a priznala je da joj je to bilo jedno od težih iskustava u životu.
- Bile smo zajedno trudne. To je još jedna dodatna težina te tragedije koja se dogodila. Svi veliki događaji u životu počinju i završavaju sa sjećanjem i mislima na Ivanu. Kad sam rodila, čim sam mogla izići s bebom van, prvo sam otišla na groblje. Išla sam prvo to podijeliti s Ivanom. Mislim da smo negdje zajedno trebale gurati kolica. Tada me najviše preklopila tuga - prisjetila se.