Te 1964. godine Zagreb su zadesile dvije poplave. Jedna je vodom potopila pola "beloga Zagreba grada", a druga je od 25. ožujka te godine ljudima u života ulila satiru. Nakon dvije godine problema Fadil Hadžić te je godine napokon uspio otvoriti Satiričko kazalište Jazavac, koje su 1994. preimenovali u Kerempuh. Danas zagrebačko kazalište slavi 55 rođendan.
- Otvoreni smo nakon dugog usmenog i pismenog objašnjavanja na raznim nivoima. Bilo je nadležnih čija bi jedna riječ preko telefona značila "zeleno svjetlo" novom političkom kabaretu, ali je tu riječ bilo jako teško iscijediti - riječi su velikog Hadžića (preminuo je 2011.) u Kerempuhovoj monografiji. Dodao je kako je presudio "slab trenutak ideologije" ili želja tadašnjih vladajućih da ga se riješe.
- Dobili smo minimalna sredstva, šaku kukuruza, pa je teatar zbog toga i dobio ime Jazavac. Nevjerovanje u novi projekt bilo je golemo - otkrio je Hadžić. Isprva su bili na adresi u zagrebačkoj Medulićevoj ulici. Bio je to kabaret u kavani, gdje su nakon programa posluživali večeru. Interijer je bio obogaćen umjetničkim dekoracijama Reisingera, Lončarića, Voljevice i Boureka. Prve godine imali su četiri premijerna naslova: "Satirični program Jazavca","Da li su dva i dva četiri", "Ispeci pa - prešuti" i "Sretna nova".
U početku su "posuđivali" glumce, poput Špire Guberine, no uskoro su uvidjeli kako je prenaporno glumiti kod njih i u matičnim kućama. Zbog toga su ubrzo regrutirali vlastiti ansambl. Iz studentskoga glumišta pridružili su im se Mladen Crnobrnja Gumbek, Martin Sagner, Olgica Pivac, Maja Zaninović, Đuro Utješanović...
Jednopartijski sustav nije baš bio idealan za satiru i nije se dugo čekalo na probleme. Već 1967., tri godina nakon otvorenja, zatvorili su ih. Uslijedio je ironičan protest.
- Želio sam upozoriti tridesetak političara na njihov čin, pa sam im poštom poslao osmrtnicu. Predomislili su se i dobili smo novac kako bismo mogli nastaviti. Bilo je to toliko malo da ne znam kako smo uspjeli opstati. Izdržali smo zahvaljujući transfuziji dobrohotnih glumaca - rekao je Hadžić. Tih prvih godina imali su nekoliko hit-naslova, a koji bi se bez problema mogli primijeniti i u današnje doba. Igrali su tako do kraja šezdesetih "Ministarstvo senzacija", "Bože mili kud sam zašo", "Ostajte ovdje", "Umiljato janje dva morala sisa", "Tko krade zlo ne misli", "Čekajući glupana"...
Slobodan Marković pisao je o sjajnoj atmosferi tih početnih dana, fascinantnim stolnjacima i interijeru, "drugovima" sa ženama, prijateljima, obiteljima, ali i o "drugovima" koji izbjegavaju žensko društvo.
- U početku je bilo gospode koja su tvrdila da je kod nas nemoguće njegovati satiru. To se pokazalo kao netočno i ovo kazalište cvate na svoj način. Doduše, za političke puritance koji traže dlaku u humorističnom jajetu, nije pogodno... - pisao je Marković.
Ubrzo su opet počeli problemi. "Deložirali" su ih 1970. iz Medulićeve i završili su na ulici. Bilo je pregovora oko toga da se presele u neboder na tadašnjem Trgu Republike. Nije prošlo, ali imali su sreću da varijete u Ilici 31 ima nesreću, odnosno da je u krizi. Nisu mogli plaćati inozemne izvođače i tada su se u tuđini, bez znanja politike, dogovorili da "jazavci" preuzmu prostor. Ostali su tamo do danas. Osim velike dvorane proradila je Noćna scena, a 1981. u napuštenom kinu u Draškovićevoj otvorili su i treću scenu, Vidra. Krenulo im je na tri scene početkom sedamdesetih sjajno, igrali su i do 500 predstava na godinu. Oformili su i Dane satire 1976.
Provjeravali smo vlastite vrijednosti pa smo dovodili konkurenciju – objasnio je Hadžić. Jazavac je, očito, vezan uz velike godine. Jedna od njih je i 1982. Dinamo je nakon 24 godine napokon osvojio prvenstvo Jugoslavije vođen Ćirom Blaževićem, a u Jazavac je došao tad tridesetogodišnji mladi i perspektivni menadžerski artist Duško Ljuština. Odmah je u legendu ušla njegova rečenica "To ćemo srediti", a pun energije, ideja i elana krenuo je u obnovu svih triju scena i u roku od osam mjeseci dobivaju sve tehničko-scenske uvjete za rad profesionalnoga kazališta.
S Ljuštinom je Jazavac dobio novi vjetar u leđa. Postala je sve učestalija i britka satira na aktualna događanja, primjerice, "Spikom na spiku", gdje dijalog vode pokojni Tito i tad još živi predsjednik Franjo Tuđman.
Ako mu to i nije zasmetalo, onda je predstava iz 1994. "Dobro došli u plavi pakao". Politički intonirana zbog promjene imena Dinamo u Croatia, bile su to dotad neviđene scene za kazalište. Uoči pretpremijere je ispred kazališta koncert imala grupa Pips Chips & Videoclips, koji su godinu prije napravili svojevrsnu himnu "Dinamo ja volim", uz stihove "i u nebo s njim, i u pakao/Bad Blue Boysi i Dinamo"... Zovu u pjesmi i neka gore baklje sve, a to su navijači doslovno shvatili i na predstavama je "gorilo". Navijači su na nogama gledali predstavu, a s balkona je visio transparent "Volim te, mama, al' ne više od Dinama". Malo je reći da se Tuđmanu to nije svidjelo, pa je predstava doživjela samo 89 izvedbi.
Tuđman je rekao da ta predstava destabilizira Hrvatsku. Dočekala su me ujutro ispred kazališta televizijska kola, a ja sam im rekao da ne vjerujem da je Tuđman nešto tako rekao jer voli kazalište i da bi se ljudi u Njemačkoj smijali da im kancelar kaže da im predstava o njemačkom klubu destabilizira državu. Ali da sam ušao u polemiku s Tuđmanom, vjetar bi me pomeo odmah – otkrio je Ljuština.
Prošle godine prestala je njegova "vladavina" u Kerempuhu. Godinama je hrabro satirom upozoravao na probleme u društvu, a ponekad bi se i on našao na tapeti. U duhu slobode i kreacije sve bi pustio, bitno mu je oduvijek bilo samo da je kvalitetno.
Zadatak satiričkoga kazališta nije da hvali društvo nego da propitkuje društvo, do boli. U Kerempuhu sam proveo 35 godina, sve predsjednike, režime i nije bilo lako – rekao je sad već bivši autoritativni, ali istodobno i pun razumijevanja Ljuština.
Kazalište je ostavio u ruke novom ravnatelju Romanu Šuškoviću Stipanoviću, kako kaže, bez kostura u ormaru. Nastavio je utabanim putem, na repertoaru su i dalje hit-predstave, a jedna takva imat će praizvedbu u petak, 29. ožujka.
RASPORED PREDSTAVA U SLAVLJENIČKOM TJEDNU:
3. ČETVRTAK – Ja od jutra nisam stao (pretpremijera)
3. PETAK – Ja od jutra nisam stao (praizvedba)
3. SUBOTA – Raspad sistema
03. NEDJELJA – Raspad sistema