KĆER NIKOLINE PIŠEK SPASILA JE MOJE RIBICE
Jednom prilikom dobio sam na dar kuglu sa zlatnim ribicama. Kako me nikada nema doma, povjerio sam se Nikolini Pišek da nemam vremena brinuti se o tim ljubimcima. Nakon nekoliko dana, ne znam čime potaknuta, Nikolina je jedne večeri to ispričala svojoj kćerki Hani. Curica se nad sudbinom mojih ribica doslovno rasplakala, govoreći kako će se ona brinuti o njima. Za mene je to bio svojevrsni spas. A i za ribe. Čim je Nikolina na telefon rekla da Hana želi udomiti ribice, usred noći krenuo sam u akciju. S velikim loptastim akvarijem u rukama sjeo sam u auto i krenuo. Sve je bilo dobro do prvog zavoja, u kojem se veći dio vode iz kugle prolio po autu i meni, no ribe su ipak žive i zdrave stigle do svoje nove vlasnice. Svako malo se kod Hane raspitam za njihovo zdravlje i sa zadovoljstvom uvijek čujem da su dobro...
VLATKA ME SPASILA BOŽIĆA U SAMOĆI
O Vlatkinoj dobroti i brižnosti svjedoči i jedna njezina velika gesta kjom je zauvijek zacementirala naše prijateljstvo. Bio je Badnjak. Radio sam, kao i uvijek do zadnjeg trena - zaglavio sam na jednom snimanju, tako da sam tek u poslijepodnevnim satima planirao otići kod roditelja u Pakrac. No dogodilo se to da je pala ledena kiša i okovala prometnice. Bilo je apsolutno nemoguće krenuti na bilo kakav put. Pomirio sam se već s činjenicom da ću i Božić provesti sam. Po tko zna koji put bio sam ljut na sebe što sam si dopustio da opet zbog posla nisam sa svojim bližnjima. Ljutnja je već prelazila u potištenost kad mi je zazvonio telefon. Bila je to Vlatka Pokos. Kao da je osjetila u kakavoj sam se situaciji našao. Rekla mi je da se izvolim spremiti i doći kod nje. Nije mi trebalo dvaput ponavljati. Na brzinu sam se spremio i otišao k njoj.
ZAŠTO VOLIM IVU JERKOVIĆ I FANI STIPKOVIĆ
Jutro su, naravno, prespavale, pa sam ih u osam ujutro morao buditi jer su imale dogovoreno snimanje u devet. Dok su se ljepotice ubrzano spremale, sjedio sam u krevetu u njihovoj sobi i čudom se čudio gledajući hrpu pladnjeva, tanjura, otvorenih čokolada, boca sa šampanjcem, raznoraznim pićima... pri čemu je većina hrane i pića bila jedva načeta - kao da su sve to samo kušale i odmah ostavile na stranu. Uto je zazvonio telefon u sobi. S obzirom na to da su se cure spremale u kupaonici, viknule su mi da se ja javim. Podigao sam slušalicu i začuo ljubazni glas recepcionarke koja je rekla "Miss Jerković and Miss Stipković have a very important message" i da se jave na recepciju. Kad sam im to rekao, počele su vrištati od sreće.
- Sigurno nam netko iz Hrvatske dostavom šalje cvijeće - povikale su uglas. Štoviše, Iva je bila gotovo sigurna da je riječ o golemom buketu crvenih ruža, njezina omiljenog cvijeća. Zajedno smo sišli na recepciju i tamo je moje ljepotice dočekao hladan tuš. Umjesto ogromnog buketa, na recepciji ih je dočekalo priopćenje da im je račun od sobe blokiran, i da više ne mogu naručiti ni vodu, jer su već potrošile više od 6000 kuna! Tako su na kraju, honorar od snimanja većim dijelom prebacile za pokrivanje dodatnih troškova hotelske sobe... Ali barem nisu pale u depresiju zato štoje vani bio kišni dan. Eto, baš zato ih volim.
MARKO GRUBNIĆ: OTKRIT ĆU VAM TAJNU, TREĆI DIO