Rodila sam se u Odesi u Ukrajini. Ondje sam išla u prva dva razreda osnovne škole, a onda sam se preselila u Italiju. Otac inženjer prvo je sam otišao u Rim jer je dobio dobro plaćen posao, a majka i ja pet godina smo živjele same. Ona je jako teško podnosila razdvojenost pa smo i mi odlučile otići za tatom kad mi je bilo devet godina. Nismo požalile, iako stalno čeznem za Ukrajinom i jedva čekam praznike da odem svojoj pravoj kući. Nedostaju mi baka i djed te društvo iz djetinjstva, nostalgična je Viktorija Larčenko (29). Kad je s roditeljima, i dalje govori ukrajinski, a s prijateljima i na poslu komunicira na talijanskom jeziku. Seksepilna plavuša prvi je put stala pred kamere s 12 godina. Snimila je televizijsku reklamu za kekse, ali o manekenstvu nikad nije ozbiljno razmišljala jer se posvetila studiju ekonomije.
- Svi u obitelji su intelektualci i bilo je logično očekivati da ću završiti ozbiljan studij i imati diplomu. Iako je gluma moja strast, to zanimanje ne može mi jamčiti uspjeh do kraja života. Pet minuta slave može brzo nestati, a ovako ipak imam asa u rukavu i ne moram se brinuti da ću propasti - objašnjava glumica. U dramsku skupinu upisala se već u osnovnoj školi. Dok su se njezini vršnjaci bezbrižno igrali, Viktorija je jurila na probe i audicije.
- Odmalena sam bila ambiciozna i vrijedna. U svemu se forsiram do iznemoglosti, ali znam da će se trud kad-tad isplatiti. To je ta ukrajinska upornost koju je teško iskorijeniti ma gdje god bila - kaže glumica.
'Ljudi me teško prate jer mi je glava u oblacima'
Talijani su je na malim ekranima upoznali u seriji “Čarolija”, koju je snimala 1998. Gostovala je i u seriji “Inspektor Rex”, a danas je gledamo u “Toscani”, u kojoj glumi negativku Violu. Poslije kratke ljetne stanke Viktorija se krajem mjeseca vraća na set kako bi počela snimati treću sezonu uspješne sapunice.
- Viola se nesretno zaljubi u vinara Lucu Monfortea i na kraju ga ubije jer je umjesto nje odabrao Auroru. Bilo je zanimljivo glumiti zlicu jer su svi očekivali da će krhka plavuša poput mene biti romantična duša - smije se Ukrajinka. Dodaje kako u privatnom životu zbog ljubavi nikad ne bi išla u krajnost poput Viole, ali kaže kako je se muškarci često boje.
- Ne bojim se reći što mislim i ne padam na sladunjave priče lukavih zavodnika. Mnogi dečki misle da će me moći ‘vrtjeti oko malog prsta’, ali odrješita sam i znam ih sasjeći u korijenu pa većina brzo pobjegne glavom bez obzira - kaže glumica. Za ozbiljnu vezu trenutačno nema vremena jer se posvetila karijeri, a radije će biti sama nego s nekim tko ne razumije prirodu njezina posla i guši je ljubomornim ispadima.
- Ne znam gdje ću biti sutra i zato još ne razmišljam o braku i djeci. Sanjam o velikim stvarima, želim proputovati svijet, probati sreću u Hollywoodu, učiti strane jezike... Glava mi je uvijek u oblacima i ne čudi me što je muškarcima teško pratiti moj tempo. S vremenom ću se valjda smiriti - iskrena je Viktorija. Roditelji, koji bi se u mirovini voljeli vratiti u Ukrajinu, silno žele unučad pa se nadaju da će se njihova mezimica uskoro ipak zaljubiti.