Teško je uopće naći riječi kojima bih opisala svoje osjećaje kad čitam sva svjedočanstva žena koje su prošle i još prolaze kroz traumu seksualnog uznemiravanja, a najgore je kad prepoznaš profesora ili kolegicu/kolegu koji su upleteni u takvo što. Nekoliko mojih kolegica i prijateljica bilo je napadnuto, iskorišteno, izmanipulirano i ne mogu reći da sam ja bila iznimka (nasreću, nikad napadnuta), jer ovo je “Man’s world”, kako bi rekao James Brown, inače poznati nasilnik.
POGLEDAJTE VIDEO:
Što sam starija i iskusnija, počinjem vjerovati u to. Ovo što se događa na Akademiji nije ništa novo, samo je sad medijski pokriveno. Kad se prašina slegne, takve situacije će se nastavljati događati. Također, vjerujem kako bi ova novonastala situacija mogla utjecati na slobodu predavanja profesora jer će se iz straha stalno misliti na granice.
Često ulazimo u rubne situacije koje su takve prvo zbog nas samih i našeg rasta, a drugo jer se bavimo ljudskim životima koji su koliko lijepi, toliko i ružni. Tako da treba postaviti granice i da studenti znaju što je u redu, a što ne.
Naš posao je satkan od empatije i volimo vidjeti najbolje u ljudima te za sve što se događa imamo odgovor. Zašto se to događa. Ono što je Milena Radolović napravila je iznimno hrabro i bitno, ja sam joj kao žena zahvalna na tome jer je pokrenula javnu raspravu i dala glas mnogim žrtvama.
Ponosna sam i što je naša dekanica Franka Perković odmah uzela stvar u svoje ruke i direktno se uhvatila u koštac. Smatram da bi svaki fakultet trebao imati stručnu osobu koja nije profesor i nema nikakav autoritet s kojom bi studenti mogli razgovarati i tražiti savjete kako se nositi s određenim situacijama.