Pero Galić, nekadašnji pjevač 'Opće opasnosti', priprema se za spektakl u zagrebačkoj Areni gdje će nastupiti u sklopu koncerta 20 godina Šokačke rapsodije, 13. listopada. Ne krije sreću i uzbuđenje zbog toga, a u intervjuu je otkrio detalje priprema.
Ove godine nastupate na velikom koncertu Šokačke rapsodije u Areni Zagreb. Što vas je privuklo ovom projektu i zbog čega ste rado prihvatili poziv?
Svako naše djelo, koje kod publike, koja i jeste najbitnija u svemu ovome, ostavi traga tako da se već 20 puta ponavlja, govori samo za sebe. Uvijek će biti dovoljno dragih prijatelja ove vrste glazbe i vjerujem da će se festival nastaviti još duuugo godina, a nadam se da ću biti dijelom još ponekoga, tako da me i ovo druženje 13.10. jako veseli. Volim ovo i ne mogu to kriti.
Iza vas će stajati više od stotinu tamburaša. Može li vas takav prizor i nakon svih godina na pozornici još uvijek impresionirati?
A već sam se izdao poslije prošlogodišnje Rapsodije da mi je želja napraviti koncert sa istim tim orkestrom. Pa to je nešto posebno. Jako dobar osjećaj i stvarno bih volio pripremiti takav koncert, ali vjerujem da će i publika u Areni tu večer uživati koliko i mi pa možda i približiti zašto ovo volimo.
Često vas povezuju s rockom, ali koliko je zapravo slavonska emocija dio vas i vašeg glazbenog izričaja?
Tu sam rođen, Slavonac sam ja...
Mislim da ovaj stih može opisati sve, ali da, živim u Slavoniji i dalje, i sve to često sretnem i volim i čuti.
Kako zamišljate atmosferu u Areni? Hoće li to biti slavonska fešta ili pravi rock koncert?
A i na to pitanje uvijek isto odgovorim, a to je da je tambura, po meni, čisti rock'n'roll, samo na ovaj način, i sreo sam jako puno dragih prijatelja koji svojim instrumentima, tamburom, to i donesu. Pa ne treba nam struja da bi glazba bila rock'n'roll. Tako će i tu noć ovaj moj dio programa i zazvučati.
Publika danas sve više traži pjesme s pričom i emocijom. Zašto mislite da se ljudi ponovno vraćaju tamburi?
Mislim da ipak pjesma bira nas, a ne mi nju. I kada se dogodi ta povezanost, kada osjetite iste emocije koje ste i sami možda prošli, a na taj način nas i ova vrsta glazbe uzme pod svoje, ispriča nam nešto što jako dobro znamo, pa se možda i nazdravi poneka, to je veza zauvijek. Zato vjerujem da se tambura traži i dalje, jer, pa rađaju se nova djeca, koja su u svome životu srela tamburu, to je virus za cijeli život.