Vladu Pravdića vidio sam prvi put nakon 30-ak godina. Dirljiv je to susret bio, to više što smo se nekad u Sarajevu krasno družili, rekao nam je Ivica Propadalo (71).
Glazbenik, scenograf i dizajner došao je u Pulu podržati izložbu u galeriji posvećenoj istarskom rock’n’rollu. Predstavljena je knjiga “Long Play” Borislava Blagoja Pešića, o glazbenom životu od 1950. do 2000. Tamo se silno obradovao vidjevši klavijaturista originalne postave Bijelog dugmeta, Vladu Pravdića (71), s kojim je nekad stvarao sarajevsku rock scenu.
- Predugo se nismo vidjeli, tako da je susret zaista bio emotivan. Kao mladi glazbenici smo se družili, ne treba isticati što su 70-ih i 80-ih značili Bijelo dugme i Teška industrija, kakva su to druženja onda bila. Vlado je otišao u Ameriku i od tada se nismo vidjeli - nastavio je Propadalo.
Obojica su ugledni glazbenici, iako je Propadalo završio elektrotehniku a Pravdić studij fizike. Propadalo je radio u struci, u Ini. Kad su ga tamo odlučili promovirati i staviti na mjesto voditelja projekta, dao je otkaz i postao samostalni umjetnik. A Pravdić je u Bijelom dugmetu slovio za “onog finog među barabama”, fatalnog dečka pred kojim su curice padale u nesvijest dok su “dugmići” izvodili “Kad bi bio bijelo dugme”, “Šta bi dao da si na mom mjestu”, “Bitanga i princeza”… Dolaskom u Ameriku posao u svijetu kompjutora bio je primamljiv i obećavajući. Njime se bavio gotovo 30 godina.
- Veseli me što Pravdić sad živi na relaciji Split-London, pa će biti prilike za češća druženja - rekao je Propadalo.
U Puli su “pretresli” razne zgode s ondašnjih svirki, turneja, glazbeničkih zafrkancija. Rado su podržali starog prijatelja Borislava Blagoja Pešića, koji je u knjizi pisao o 333 glazbenika iz bivše Jugoslavije. Izložba je pobudila veliko zanimanje.
Uz Pravdića i Propadala, posjetili su je Dražen Šolc, legendarni bubnjar Parnog valjka, Aco Kostadinov, nekadašnji urednik u Zabavno-glazbenom programu HRT-a, i mnogi, mnogi drugi. Među njima i Seid Memić Vajta, nekadašnji pjevač Teške industrije.