Kada smo prvi put pokušali uloviti morskog psa, uhvatili smo kita. Mislim da je to životinja veća od dinosaura i morao je postati dio knjige, ispričao je na Festivalu svjetske književnosti norveški književnik Morten A. Stroksnes. Sa Stroksnesom i Ivicom Prtenjačom razgovarao je Andrija Škare.
- Doživljavam se najprije kao pjesnik, prije svih ostalih uloga - rekao je Prtenjača. Dok Stroksness u svojim djelima koristi brdo činjenična, Prtenjača ih izbjegava.
- Ako zastanem dok pišem romane, uvijek se sjetim poezije. Dobri pjesnici dobro vladaju bijelim, kao što dobri kompozitori vladaju tišinom - rekao je Pretenjača, koji je kratke romane počeo pisati tek nakon par objavljenih zbirka poezije.
- Rekao sam si "pa ti ne znaš napisati rečenicu" - prepričava Pretenjača čiji se novi roman "Tiho rušenje" odbija u oronulom zagrebačkom interijeru.
- Takav interijer je metafora oronulih duša u ovom gradu - objašnjava književnik. Stroksnesov roman prepričava njegov lov na morskog psa u koji ide s prijateljem Hugom.
- Mislim da smo Hugo i ja vrlo slični na neki način. Volimo biti sami i bojimo se ljudi. Zato smo sami na malom brodići jer druga osoba može šutjeti - prepričava svoj odnos sa prijateljem. Ljudi su ga ispitivali zašto bježi od stvarnosti i odlazi na brod.
- Prije dvije godine konačno sam si odredio rok u kojem ću završiti knjigu. Morao sam svima objasniti zašto stalno odlazim - prepričava književnik. Njegov kolega Pretrenjača također voli otići u osamu.
- Za pisca je nužno da se kreće u prostoru slobode - kaže pjesnik, koji se ne zna sjetiti svojih pjesama.
- Pjesnici koji znaju svoje pjesme nemaju dobre pjesme - zaključuje Prtrenjača. Stroksnes je publici poručio da ne jedu robu iz Norveške.
- Nema više domaćeg ribolova. Kupovna je previše zagađena zbog utjecaja kompanija - objasnio je pisac. Ne preporučuje jesti morskog psa jer se nakon njega osoba osjeća kao pijana.
- Sutra idem na Island i tamo će mi poslužiti morskog psa: to mi je kazna što sam napisao knjigu - našalio se na kraju Stroksness.