Zašto je Mišo Kovač “fenomen”, “legenda” ili “kralj” - a svi su drugi pjevači? On je, nedvojbeno, više, puno više od interpretatora lakih nota. Mate Mišo uvijek izvodi sudbinske stvari: o čemu god da pjeva, on proizvodi stihiju elemenata koji pogađaju izravno dušu. Bez obzira na to govori li o Dalmaciji, materi, moru, ćaći, ženi, maslini, brodici - odreda ikoničkim figurama regionalnoga glazbenog podneblja - on uvijek pjeva apodiktično, fatalno, čvrsto. Kad se popne na pozornicu pa digne ruke, publika (koja odmah počinje sama pjevati) u njemu ne vidi izvođača šlagera, nego donositelja objave, proroka u ekstazi, Pjesnika, u skoro antičkom, homerskom smislu riječi. A Mišo s tim viđenjem publike nema nikakvih problema, on i sam sebe tako vidi...