Kad je Tonči Huljić prije nekoliko godina pokrenuo projekt Madre Badessa, skeptici su stajali sa strane i čekali još jedan njegov zabavni folk uradak. 'Ali, greška', napisao je tada ugledni glazbeni kritičar Zlatko Gall u svojoj kolumni i nahvalio izlazak prvog albuma 'Ka hashis'. Bilo je svima jasno, Huljić je ostvario dugo najavljivano obećanje i pokazao da se može dobro i drugačiije.  

- Nisam licemjer, nikada nisam krio da pišem komercijalne stvari, pa od nečega se mora živjeti - pravdao se Huljić. I bio je u pravu, pjesmama za Rozgu, Magazin, Joleta i druge obogatio je sebe i njih. Madre Badessa nije mu donijela novac, ali dala mu je kredibilitet velikog glazbenika. Huljić napokon može odahnuti, prestao je biti samo autor lakih nota.

Njegov rad prepoznala je i publika. Dvorana Lisinski u utorak je bila puna. Huljić i Madre Badessa svirali su i pjevali skoro tri sata. Huljić se publici odmah opravdao za svoju odjeću: 

- Zahvaljujem se ženi na izuzetno šljokavom sakou kojeg je ona izabrala. Jedva ga čekam  skinuti. Malo mi je neugodno, probat ću ga promijentii na pola koncerta - rekao je Huljić i nasmijao publiku. Madrea Badessa u Lisinski je svojom glazbom donijela vjernu sliku nekadašnje Dalmacije, podneblja, običaja, kulture, hrane, navika, tradicije i zaboravljenog jezika. 

Harmonikaš Ninđa tijekom koncerta skupljao je napojnice, dolare, kune... bio je to samo jedan u nizu trenutaka kojima je Huljić u zagrebačku koncertnu dvoranu prenio život jedne zaboravljene generacije koja je nastavila živjeti u njegovoj glazbi.