Nitko se u Finskoj nije trudio da promovira Hrvatsku, ali ni našu pjesmu. Bili smo prepušteni sami sebi i našoj domišljatosti. Imali smo samo jedan organizirani prijam, i to u našem veleposlanstvu, nakon povratka obrušio se Topić na Kostadinova te nastavio: - Umjesto spota poslali su u Europu našu snimku s finalne večeri Dore, bez tonske obrade, pa je melodija bila neprepoznatljiva. Nezadovoljan je bio i studijskim pripremama: - Prije Dore proveo sam u studiju tek 27 minuta da bih predložio dvije varijante izvedbe i to je bilo sve. Nakon toga pjesmu je uzeo Nikša Bratoš i sam je aranžirao, producirao, odvirao bubnjeve, bas-gitaru... Molio sam ga da za to angažiramo vrhunske glazbenike, ali me nije poslušao, ograđuje se Dado od konačne verzije pjesme. Istodobno Aleksandar Kostadinov opovrgnuo je sve Dadine optužbe: - To nije istina. Nastupali su u tri kluba puna publike, zatim na glavnom trgu u Helsinkiju pred desetak tisuća ljudi, a za njihov nastup zakupili smo i Henry’s Pub, koji je bio prepun ljudi. Dora je bila 7. ožujka, a snimku smo morali predati 15. Predali smo ono što smo imali, a vlastitim sam vezama uspio naknadno predati matricu s tonski dorađenom pjesmom, kojom su nastupili na Eurosongu, što je protiv svih pravila. Kostadinov nije otkrio koliki je bio budžet, saznajemo da je za nastup Dade i Dragonflyja utrošeno oko milijun kuna.