Jednostavan i neposredan, takav je Miro Gavran. Od radoznalog provincijalca tijekom studentskih dana na Savi, dug je put do predsjednika ugledne i po mnogo čemu jedinstvene Matice hrvatske. No na tom putu ne zaboravlja da je prije svega pisac. Iza njega je 20 premijera u 20 godina u obiteljskom Teatru Gavran, ali i pokretanje dječje scene unutar istoga kazališta, koje sustavno bilježi monografija ''Za glumce i publiku'' teatrologinje Lucije Ljubić. Prošli su tu od prve premijere, ''Hotela Babilon'', do one koju uskoro očekujemo, ''Bit će sve u redu'', glumci različitih generacija i profila. Organizacijski i umjetnički temelji na kojima izrasta Teatar Gavran prilično su čvrsti. No čvrsta je i pozicija pisca, stalno svjesnog publike. Pisati je poput svakog udaha. Zato ovaj razgovor vodimo gotovo ležerno. Čujemo se više puta. Okrećemo se životu i književnosti, traženju mirnoga kutka i tople sobe. Jer Miro Gavran upija svijet oko sebe. Iako postoji festival na kojem se izvode isključivo njegove drame (GavranFest), a iza njega je tridesetak književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, on zapravo ne traži mnogo. Samo da sebe ne izda.