Kad bih znala kako nastaje priča, ne bih je ni pričala. Najbolja stvar koja nastaje kad se piše priča je ta da ona može krenuti u bilo kojem smjeru, izjavila je književnica Dubravka Ugrešić na Festivalu svjetske književnosti.
Bogati program drugog dana Festivala započeo je predavanjem o krizi u nakladništvu. Rijetki pisci u današnje vrijeme mogu živjeti od svojih honorara jer se knjige slabo prodaju. Nicolas Georges, direktor zadužen za knjigu i čitanje, i Rémi Gimazane, voditelj odjela za ekonomiju knjige iz francuskog Centra za knjigu objašnjavali su francuski model koji je pomogao većoj popularizaciji književnosti u Francuskoj.
Potom je Richard Schuberth, jedan od najpoznatijih austrijskih autora, uspoređivao svoje radove s Oljom Savičević Ivančević. Talijanski autori Rita Monaldi i Francesco Sorti hrvatskoj su publici predstavili svoj intrigantan povijesni roman o talijanskom piscu Curziju Malaparteu i njegovu životu u fašističkoj Italiji.
Makedonski pisac Goce Smilevski pričao je o svom novom romanu "Heloiza ili povratak". Vrhunac večeri ipak je bio razgovor Seida Serdarevića, direktora festivala, s Dubravkom Ugrešić, koja se osvrnula na loš utjecaj tehnologije na književnost.
- Ne znamo više čitati sliku, ne znamo čitati poeziju. Čak ni ja više ne znam čitati poeziju - rekla je Ugrešić. Objasnila je kako se pažnja s djela prebacila na čitatelja što je uzrokovalo da čitatelj uzima sve u svoje ruke. Utjecaj književnosti je oslabio, a tako je oslabila i pažnja koju su ljudi nekad imali.
- Suvremeni čitatelji ne mogu pročitati kratak tekst. Boli ih glava, zijevaju, jednostavno to ne mogu - ispričala je književnica te rekla kako je to sigurno utjecalo na razvoj književnosti.
- Knjiga danas, u digitalnom dobu, ne može biti ista kao u Guttenbergovom vremenu - zaključila je Ugrešić.